„Partizan prvi put od odlaska Bogdana bolji od Zvezde“

Draguljub Ljuba Vidačić
Srdjan Stevanovic/Starsport

Njegovo veličanstvo - večiti derbi. Institucija. Više od igre... Praznik košarke... Tako poznate kovanice kada su u pitanju tradicionalni dueli Crvene zvezde i Partizana. U susret najnovijem i to istorijskom okršaju večitih, s obzirom da se radi o njihovom prvom duelu u elitnom evropskom klupskom takmičenju, na ovu temu za "Sport Klub" pričao je Dragoljub Ljuba Vidačić, nekadašnji sjajni plejmejker i Zvezde i Partizana.

Povezane vesti

Nekada kreator igre večitih, a danas uspešan trener sa trenerskim agažmanom u Kini i leti na kampu JUBAK na Kopaoniku, u ulozi direktora, dobro pamti svoj prvi derbi…

„Moj prvi derbi mislim da je bio u sezoni 92/3. u dresu Crvene zvezde. Igrali smo u okviru lepe ideje televizije Treći kanal, koja se zvala „3D na 3K“, sa ciljem promocije večitog derbija u tri sporta, u košarci, odbojci i rukometu. Nije imalo takmičarski značaj, nego promotivni, „samo“ je bila stvar prestiža. To je bila moja prva velika utakmica, u kojoj nisam očekivao veliku ulogu, ali sam svejedno imao tremu. Iskreno, plašio sam se Partizanovih napadača da me ne napune poenima, ali uspeo sam da se to ne dogodi. Posle sam napredovao, poželeo da imam veći doprinos u derbijima, da unesem nešto lično“.

Vidačić napominje da je utakmica u „3D na 3K“ ustvari, bio sudar sa tadašnjim aktuelnim prvacima Evrope.

„Tada smo pobedili Partizan, koji je nekoliko meseci ranije postao prvak Evrope, istina, u tom meču igrali su bez dvojice najboljih, Predraga Danilovića i Saše Đorđevića. Nismo znali da smo u takvom odnosu snaga bolji, pokazalo se da jesmo, jer smo imali u ekipi izvanredne igrače, Nebojšu Ilića i Sašu Obradovića“.

Sagovornik „Sport Kluba“ pokušava da pronađe reči i opiše sjajan osećaj koji derbi nosi.

Prava pozorišna masaža

Pored sportskih momenata vezanih za večite derbije Vidačić ističe da je bilo i raznih drugih zanimljivosti.

„Imam lepa sećanja i na Partizan i na Crvenu zvezdu, u oba kluba sam igrao otprilike po tri godine. Ima raznih anegdota iz tih vremena, ali meni je bilo upečatljivo ubacivanje nekih novih navika. Kao naprimer, u vezi zdravije ishrane, zatim uveli su nam zajedničko gledanje video snimaka rivala, tada nije bio razvijen skauting, ali smo kolektivno gledali utakmice, pričali i analizirali. Zatim, naprimer, u Zvezdi su nam uveli masažu tokom veoma naporne finalne serije protiv Partizana. Dobili smo profesionalne masere iz Narodnog pozorišta. Igrali smo u tom finalu dan za danom, pa je bio dan pauze, a onda opet nekoliko dana zaredom. Zahvaljujući sportskom direktoru Zvezde, Branku Kovačeviću, čija žena je bila balerina u Narodnom pozorištu, doveli su nam njihove masere da nam pomognu. U to vreme je to bio zanimljiv novitet, em masaža, em pozorišna“, seća se Vidačić.

„Uvek se sa velikim iščekivanjem ulazilo u taj meč i sa određenom dozom treme i straha. Ceo taj događaj, kao po pravilu, pratila je velika pompa danima pre utakmice, naravno, neizostavno je bilo bučno navijanje i posle toga su se još dugo prepričavali svi ti momenti. A za vreme meča uzbuđenje je bilo na vrhuncu, već na zagrevanju, sama svest da je to ostvarenje tvog sna i da si deo svega toga daje ti krila. I na tom zagrevanju sve radiš brže i bolje, nego obično. Letiš, više skačeš, brže trčiš, sjajna atmosfera te nosi i inspiriše. U tim trenucima sva čula su pojačana, izoštrena“.

Od malena navija za Partizan, čiji član je kasnije postao, a kako ističe, navijačke strasti nije mešao u posao.

„Ja sam Partizanovac, ali to nema veze, nije presudno. Košarka je moj posao i to najbolji posao na svetu. U isto vreme igraš i radiš ono što voliš“.

Proveo je po tri, četiri godine u oba tabora večitih.

„Pre mog odlaska iz Zvezde čekao se kraj sankcija da zaigramo u nekom evropskom takmičenju, ali onda je trener Vladislav Lučić otišao u Nemačku, meni je isticao ugovor, ali raspoloženje uprave je bilo takvo da ostanem. Međutim odlaskom Lučića, koji mi je pružao šansu i nastupanjem faze promena u upravi, prešao sam u Partizan. Miketa Đurić iz rukovodstva Partizana se poznavao sa mojim stricem, a sticajem okolnosti, negde su se njih dvojica sreli u mojoj rodnoj Hercegovini i stric se pohvalio kako je njegov bratanac pobedio Partizan, a Miketa ga je pitao, a što ne bi taj mali prešao kod nas… I to se uskoro i dogodilo“.

© 2006 Srdjan Stevanovic

Sa Malog Kalemegdana u Humsku je 1995. godine u tandemu prešao sa Dejanom Tomaševićem.

„Na mestu plejmejkera u Partizanu igrao je tada Sretenović, ali bio im je potreban još jedan mlađi organizator igre uz njega. Mnogo više od mene u fokusu javnosti tada je bio Dejan Tomašević, kao mnogo bolji igrač i zvezda. Bio je Zvezdino dete i perspektiva, a otišao je u Humsku. Jednostavno, znalo se tada da je Partizan odskočna daska za reprezentaciju i to je bio magnet za igrače. I zaista, doneo sam dobru odluku što sam prešao u Partizan. Nisam naišao na nastupajućim derbijima na burne reakcije Zvezdinih navijača, jer nisam bio toliko zvučno ime, ali i pre mene je bilo puno primera takvih prelazaka. Recimo, Zoran Slavnić i Mlađan Šilobad su prešli iz Zvezde u Partizan, a naprimer Dražen Dalipagić je otišao u suprotnom smeru, a i kasnije je bilo mnogo takvih transfera…“

Kako Vidačić ističe, tadašnji prelasci su nailazili na daleko benignije reakcije javnosti u odnosu na današnje ponašanje navijača.

„Nisam se bojao, išao sam u klub za koji navijam, a u to vreme nije to bio neki problem. Daleko od ovoga što sada čujem da su navijači pretili da je Raduljica poslednji igrač Partizana, koji je otišao u Zvezdu i slično… Nekada je sve to bilo bezazlenije, sećam se da sam kao igrač Zvezde najnormalnije išao na fudbalski derbi, navijao za Partizan i niko mi zbog toga nije pravio problem. Generalno, nisu bila tako opasna vremena kao sada, jer je bilo manje para i manje kriminala“.

Na pitanje koji mu je najdraži derbi u kojem je bio akter nema dilemu:

„Najdraži derbi mi je bio možda i najteži, ali smo se izvukli i pobedili. To je bilo kada smo Dejan i ja tek prešli u Partizan, a izvukli su nas najmlađi prvotimci predvođeni Vladom Petrovićem, koji su odigrali bolje od nas starijih. Već sledeće sezone večiti derbi je izgubio draž, jer smo se mnogo više mučili sa protivnicima kao što su BFC, FMP, Budućnost, nego sa Zvezdom. Mnogo mi je drag i derbi kada sam sa Zvezdom osvojio titulu 1994. godine, kada smo u finalnoj seriji plej-ofa poveli 1:0, bila je sjajna utakmica, a na kraju smo slavili 3:2“.

„Fudbalski derbi“ na pripremama

Večiti derbi Partizan – Crvena zvezda je neizostavno sastavni deo srpske, a ranije jugoslovenske sportske tradicije. Nekada su deca znala da se igraju tako što se podele u fudbalu ili na basketu u ekipe večitih rivala. A nešto slično su, priča Vidačić, radili i košarkaši Partizana na jednim pripremama u pauzi prvenstva.

„U Partizanu smo igrali mali fudbal na treningu na zimskim pripremama. Podelimo se u dva tima i to baš prema navijačkom opredeljenju. Za „Zvezdu“ su, koliko se sećam, igrali Dejan Koturović, Dejan Tomašević, Haris Brkić, Vlada Petrović, Ratko Varda, a za „Partizan“ Mića Berić, Predrag Drobnjak i ja. Ne mogu tačno da se setim, ko je još bio u mom timu, ali zanimljivo je da je u Partizanu bilo manje Partizanovaca nego Zvezdaša“, ističe Vidačić i dodaje kako navijačko opredeljenje nije remetilo njihov profesionalan odnos prema klubu u kojem su igrali.

A lepa stvar je i da prijateljstvo koje je vladalo između igrača suprotinih tabora i dan, danas traje.

„Na zvaničnim košarkaškim derbijima borili smo se pošteno, izgarali maksimalno, a van terena smo bili dobri drugovi sa momcima iz protivničkog tima. Recimo, Koprivica i Neša Ilić su sjajni prijatelji, mislim da su i kumovi, zatim Dejan Tomašević još dok je igrao u Zvezdi bio je veliki prijatelj Miće Berića. Ima još mnogo takvih primera…“

Logično, Ljuba prati sadašnje derbije i zbog posla i zbog neraskidive vezanosti za voljeni sport.

„Mislim da je od odlaska Bogdana Bogdanovića ovo prvi put da je Partizan bolji od Crvene zvezde. Recimo, prošle sezone, iako je tada u Partizan stigao Željko Obradović, Zvezda je bila bolja na jednu loptu. A prošla utakmica, ova u ABA ligi od pre nekoliko dana, ostavila je utisak da se Partizan lako predao. Zvezda igra „svoje“, čvrsto i angažovano, na granici faula. Morao bi Partizan da igra sa više energije, krvi i tuče da odigra sledeću utakmicu. Da se suprotstavi rivalu na njihov način i još jače. Zvezdi kapa dole, igraju veoma borbeno, Nedović i Vildoza ih predvode majstorski“.

A o prevelikom broju stranaca u oba tabora večitih Vidačić ističe:

Danilo Anđušić, Nemanja Nedović
2022 Srdjan Stevanovic/Starsport.rs ©

„Bez želje da kritikujem, ali bilo bi dobro da se ostavi malo više prostora našim talentima. Da ih malo istrpe. Ne kažem da oni trenutno mogu da igraju celu utakmicu, ali mogu bar desetak minuta. Naravno, nije moje da sudim, jer nisam u koži uprava Partizana i Crvene zvezde, pa ni i igrača. Svi oni najbolje znaju sa kakvim se problemima suočavaju u prelaznom roku. Kakva su očekivanja kluba i igrača, kakve su finansije, kako idu pregovori, koji su interesi menadžera. Sa toliko stranaca derbi manje liči na pravi derbi, ali to je kompenzacija da možemo da gledamo naše igrače u Evroligi i u NBA ligi“.

Ljuba Vidačić skreće pažnju i na još jednu vrlo važnu činjenicu.

„Mnogo mi je žao što Partizan i Zvezda ne igraju u ligaškom delu KLS, to je prava šteta, jer to bi bila prilika da ih uživo vide u Kraljevu, Valjevu, Užicu, Subotici. A prošle godine su izostali večiti derbiji i u plej-ofu, jer je Partizan odustao, što je takođe šteta. Kada bi naša dva najpoznatija kluba igrala u KLS na taj način bi se popularizovala košarka širom Srbije, U centrima u unutrašnjosti klubovi i mladi igrači bi brže sazrevali i učili u direktnim duelima sa svojim igračkim uzorima iz evroligaških timova „- poručio je Vidačić.

Sponzor specijala Evroliga 22-23 – www.soccerbet.rs

Soccer Evroliga, Soccer Euroleague
SK

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare