Istorija EL (XII): Od druge lige do evropskog krema

Nezaboravno 19. dec 202210:00 0 komentara
Slobodan Ivković
KK Radnički

Radnički sa Crvenog krsta 1970. ispao je iz Prve jugoslovenske lige, 1973. postao državni šampion i stigao do polufinala Kupa šampiona (1974). Trener Slobodan Piva Ivković tvorac je košarkaških „romantičara” koji su postigli izvanredne rezultate igrajući sa „momcima iz kraja”.

Iz istorije Evrolige

Beograd je jedini evropski grad sa četiri kluba koji su stizali do polufinala Kupa šampiona (danas ravno ’fajnal-foru’ Evrolige), a to su OKK Beograd (1959, 1964, 1965), Crvena zvezda (1973), Radnički (1974) i Partizan (1982, 1988, 1992, 1998, 2010). Možda je i najveći podvig od svih napravio Radnički, sa trenerom Slobodanom Pivom Ivkovićem, igrajući sa najskromnijim budžetom i igračima iz sopstvenog pogona.

„S ponosom kažem da je ta generacija koju je vodio moj brat Piva bila jedinstvena: zato što su svi igrači potekli na Crvenom krstu, razvijali se tu i postali šampioni“, rekao je o svojevremeno o tom uspehu Radničkog trener Dušan Ivković.

Sva četiri beogradska kluba, koja su osvajala jugoslovenski šampionat, osnovana su 1945, ali se Radnički najsporije razvijao. Velika stvar za „krstaše” bilo je to što je među njihovim osnivačima bio Šibenčanin Ante Lambaša (1918-1993) koji je i njihov prvi predsednik. Lambaša je bio vrlo sposoban čovek, vizionar, organizator, što je posebno dokazao kada se posle košarke vratio svojoj prvoj ljubavi – vodenim sportovima. Bio je predsednik i evropske (LEN) i svetske (FINA) plivačke federacije osamdesetih godina prošlog veka i jedini koji je istovremeno obavljao obe ove funkcije. Na čelu Radničkog proveo je jednu deceniju (1945-55) i stvorio uslove za plasman u najviši rang 1954.

Zahvaljujući njemu, Ranko Žeravica je dobio priliku da se razvija kao trener, ubedivši ga da preuzme seniorke Radničkog početkom 1950, tako što mu je u vreme kad su hleb i jogurt važili za „pojačanu ishranu”, obezbedio da se redovno hrani u sportskoj menzi „Maraton”. Žeravica, koji je 1949. stigao u Beograd iz Kikinde, jedno vreme je vodio sve selekcije u klubu, i muške i ženske (seniorske i juniorske).

KSS

Ženski klub je mnogo pre muškog stekao afirmaciju, osvojivši pet drugih mesta u državnom prvenstvu (1946, 1956, 1958-60) u eri Crvene zvezde koja je sa svojim osnivačem Nebojšom Popovićem nanizala 15 uzastopnih titula posle okupacije (1946-1960). Za devet godina (1960-68) košarkašice su osvojile šest titula prvaka, dva domaća Kupa i jednom stigle do polufinala Kupa šampiona (1962). Uprava kluba (Sportskog društva) odlučila je 1970. godine da, zbog besparice, može da ima samo jednu ekipu u najvišem rangu, a izbor je pao na košarkaše, iako su bili u senci košarkašica.

Radnički je u prvih šest sezona posle Lambašinog odlaska po tri puta ulazio u najviši rang i ispadao iz njega, sve dok Nemanja Đurić nije postao evropska sila u reketu: od 1960. do 1968. tim je sve vreme u društvu najboljih. Juniori su osvojili drugo mesto u Jugoslaviji 1959, sa trenerom Borivojem Cenićem koji je lansirao plejadu vrsnih igrača, među njima i Dragoslava Ražnatovića i Dragutina Čermaka. Nova talentovana generacija postala je juniorski prvak države 1969, u sastavu Dragi Ivković Tvigi, Srećko Jarić, Miroljub Damnjanović, Miroslav Đorđević, Miša Rajkić, Toma Jovanović, Žarko Stevanović, Branko Kecman, Boško Đokić…

Uprava na čelu sa Vladimirom Vujovićem (nasledio Vukotu Ćetkovića) odlučila je da trenera Pivu Ivkovića vrati iz OKK Beograda 1968. godine, što je bio presudan korak za istorijski uspeh. Radnički je dva puta uzastopce ispadao iz lige (1969, 1970), ali se oba puta odmah vraćao (još se igrala letnja druga liga) tako da nije gubio mesto u eliti. Bilo je otežavajućih okolnosti… Kapiten Ražnatović je otišao u vojsku, Jarić nije igrao zbog povrede, a klub su napustili Đurić (1967. u Italiju) i Čermak (1969. u Partizan).

Dragoslav Ražnatović
KK Radnički

Radnički je drugi put u dve sezone (1970) ispao iz najvišeg ranga, kao verovatno jedini tim na svetu koji je napustio ligu s pozitivnom koš-razlikom (1780:1775, sedam pobeda i 15 poraza). Odlučujuća utakmica za povratak bila je protiv Kombinata u Zrenjaninu. Od tog trenutka trener Ivković počinje da stvara „romantičarski tim”, koji je u jednom trenutku igrao najmoderniju košarku u Jugoslaviji. Vrlo važna stvar za ekipu bio je dolazak Miluna Marovića (207 cm) koji, kao Đurić pre toga, nije uspeo da prođe probu u Crvenoj zvezdi u kojoj „nisu hteli da prime početnika sa 20 godina”. Ivković je seniorima priključio još nekoliko mladih igrača (Jarić, Damnjanović, Tvigi Ivković…), a Ražnatović se vratio iz vojske. Od Milovana Tasića (212 cm, proslavio se u komedijama Slobodana Šijana) vrlo brzo napravio je igrača koji je mogao da parira i jednom Petru Skansiju iz Jugoplastike…

Radnički je od povratka u ligu, imao strelovit uspon: osmo mesto (1971), četvrto (1972) i titula (1973). U šampionskoj sezoni zabeležio je 22 pobede i četiri poraza, ostavivši iza sebe branioca titule Crvenu zvezdu (20-6), Partizan (16-10), Borac (16-10), Olimpiju (14-12), Jugoplastiku (14-12), OKK Beograd (14-12)…

„Titulu smo obezbedili u pretposlednjem kolu, pobedom protiv Bosne, a u poslednjoj utakmici, 14. aprila 1973. u Splitu, savladali smo Jugoplastiku sa 112:105. Bio je to specifičan model stvaranja tima. Neko se pametno setio i vratio trenera Pivu Ivkovića iz OKK Beograda, koji je u svakom od nas prepoznao nešto i s neobično puno strpljenja gradio ekipu. U tom trenutku neki stariji igrači su otišli, neki su bili u vojsci, a nametali su se mlađi”, kaže Miroljub Dugi Damnjanović.

KK Radnički 1971.
KK Radnički

Slobodan Piva Ivković je bio glavni trener, Aleksandar Saki Prelević tehniko, dok je Ivkovićev mlađi brat Dušan (vodio juniore, i oni su bili državni prvaci 1973), individualno radio sa centrima i putovao sa timom na sve utakmice. Titulu su osvojili: Jovica Veljović, Slobodan Zimonjić, Srećko Jarić, Dragan Vučinić, Dragoslav Ražnatović (kapiten), Miroslav Đorđević, Radovan Novović, Dušan Trivalić, Miroljub Damnjanović, Dragi Ivković, Milun Marović, Milovan Tasić, Dušan Zupančić, Dragoljub Zmijanac, Nikola Bjegović. Po završetku te sezone, Dragi Ivković i Milun Marović su postali prvaci Evrope u Barseloni sa reprezentacijom, što je prvo evropsko zlato u istoriji nacionalnog tima.

„Ta ekipa je bila preteča savremene košarke. Igrali smo lepo, brzo, agresivno, s mnogo ideja u igri dva na dva. Često smo bili u kontri sa četvoricom, što je u ono vreme bilo nezamislivo. Marović skine loptu, gurne je levo ili desno, a onda bi često, kao peti, dotrčavao u kontru i kad bi mu nabacivali loptu, bio je vrlo blizu današnjeg ’alej upa’. Kad sam se tom timu priključio posle služenja vojnog roka, 1971, nisam mogao da stignem mlade igrače…”, kaže Dragoslav Ražnatović.

Radnički je u sezoni 1973/74 stigao do polufinala Kupa šampiona, pobedivši u grupi, pored ostalih, i Real (95:87) sa trenerom Pedrom Ferandizom i asovima kakvi su bili Brabender, Ščerbijak, Luik… U polufinalu protiv Injisa iz Varezea (trener Sandro Gamba uoči te sezone preuzeo tim od Ace Nikolića), marta 1974, bilo je 1:1 u pobedama – u Italiji 105:78, u Hali sportova 83:70. Raga, Mors i Menegin su napravili nedostižnu prednost u prvoj utakmici, kada su zajedno postigli 82 poena.

Sponzor specijala Evroliga 22-23 – www.soccerbet.rs

Soccer Evroliga, Soccer Euroleague
SK

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!