Istorija Evrolige (I): Košarka ideju dobila od fudbala

Nezaboravno 4. okt 202210:00 0 komentara
Borislav Stanković
FIBA/Lični arhiv porodice Bore Stankovića

Bora Stanković bio je jedan od šestorice osnivača Kupa šampiona (današnje Evrolige), a prvi meč odigran je 22. februara 1958. u Belgiji. Prva komisija koja je vodila takmičenje napravljena je po političkom receptu…

Današnja Evroliga, nekadašnji Kup šampiona u košarci, pokrenuta je 1957. godine, po ugledu na fudbal. Jedan od utemeljivača ovog takmičenja bio je Bora Stanković (1925-2020), generalni sekretar Svetske košarkaške federacije (FIBA) od 1976. do 2002.

14 klubova učestvovalo je u prvoj sezoni, 1958. godine.

“Kao generalni sekretar Košarkaškog saveza Jugoslavije odlazio sam na sastanke FIBA, na takozvanu Stalnu konferenciju evropskih zemalja koja se održavala jednom godišnje, u kasnu jesen. Na jednoj od njih, krajem 1957. godine, odlučili smo da uvedemo kup za prvake evropskih zemalja”, govorio je Bora Stanković, koji je kao trener pet puta (četiri sa OKK Beogradom, jednom sa Oransodom iz Kantua) učestvovao u Kupu šampiona.

Fudbal je svoje takmičenje za klupskog prvaka Evrope pokrenuo dve i po godine ranije, a rivali na prvom meču bili su Partizan i Sporting u Lisabonu (3:3, 4. septembar 1955). Prvi košarkaški susret odigran je u briselskoj hali iz XIX veka (Palaiz di midi), 22. februara 1958, a domaći Rojal IV Anderlehtois je savladao luksemburški tim Ecelu iz Etelbrika sa 82:43.

U prvim godinama mečeve za klupskog prvaka Evrope mogle su da sude i domaće sudije.

“Voleli mi fudbal ili ne, moramo da priznamo da smo Kup šampiona pokrenuli po ugledu na fudbal”, rekao je Stanković koji je duže od četiri decenije upravljao svim evrokupovima, “Tu je važnu ulogu odigrao Rajmundo Saporta, u to vreme šef košarkaške sekcije Reala i potpredsednik fudbalskog kluba, dakle desna ruka Santjaga Bernabeua. Real je tada bio jedini fudbalski prvak Evrope, pa smo preko Saporte imali mnogo informacija o organizaciji tog takmičenja. Kao i u fudbalu, prvi pehar smo dobili od francuskog lista ‘L’Ekipa’“.

Borislav Stanković
FIBA/Lični arhiv porodice Bore Stankovića

Prvi generalni sekretar FIBA Vilijam Džons je sve komisije sastavljao po istom, takoreći političkom principu. Vodio je računa da postoji ravnoteža članova iz istočnog i zapadnog bloka. Stanković je to ovako opisao:

“Komisija kojoj je povereno da organizuje takmičenje, da bira sudije i sve ostalo, bila je sastavljena po tipičnom Džonsovom receptu: dvojica iz istočnih zemalja, dvojica sa Zapada i jedan neutralac. Sa Istoka su bili Čehoslovak Miroslav Križ i Rus Nikolaj Semaško, sa Zapada Francuz Rober Bisnel i Španac Rajmundo Saporta, a ‘neutralac’, Jugosloven – bio sam ja. Džons je bio direktor komisije. Uputili smo pozive šampionima evropskih zemalja. Prve godine, 1958, bilo ih je 14, a sovjetski ASK iz Rige je u finalu bio bolji od bugarskog Akademika. Jugoslaviju je predstavljala Olimpija iz Ljubljane, a već sledeće sezone učestvovao je moj OKK Beograd i stigao do svog prvog polufinala. Bio je to prvi u nizu velikih uspeha naše košarke koja nije dala toliko klupskih šampiona kao španska ili italijanska, koje su imale strance, ili Sovjetskog Saveza čiji je najbolji klub uvek činila maltene sovjetska reprezentacija. Međutim, naši igrači, treneri i sudije su ostavili toliko dubok trag da bi istorija ovog takmičenja bila prazna bez njih”.

„Kada smo počinjali, važnu ulogu je odigrao Rajmundo Saporta, u to vreme šef košarkaške sekcije Reala i potpredsednik fudbalskog kluba, dakle desna ruka Santijaga Bernabeua“.

Prvih godina takmičenje je imalo niz slabosti. Neki italijanski klubovi odbijali su da igraju na otvorenim terenima pa su suspendovani, neki iz siromašnijih zemalja su otpadali jer nisu imali novca za put, neki mečevi su igrani na neutralnom terenu zbog političkih razloga (sovjetski klubovi protiv španskih ili izraelskih)…

“Povrh toga, postojale su razne smicalice. Recimo, OKK Beograd je u polufinalu druge sezone savladao ekipu Akademika kod kuće sa deset poena razlike, a u revanšu su nam sudile domaće sudije i izgubili smo sa 17 razlike. Pravila su bila takva da su domaći arbitri mogli da sude ukoliko se ne pojave neutralni, a rumunske sudije nisu došle jer im Bugari svesno nisu poslali karte za put. Radili su to i drugi…”, kazao je Bora Stanković i objasnio zašto je uveden komesar, “Glavni zadatak komesara je bio da kontroliše dve stvari – vreme i rezultat. Pošto su neretko domaćini krali i vreme i poene. Da budem iskren, i jugoslovenski klubovi su se dovijali na iste načine tih godina”.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!