Kundera, Rafin jamón i utisci o Vitoriji

Vesti 19. okt 20228:35 2 komentara
SK

“Ako je, do pre kratkog vremena, reč ‘govno’ zamenjivana u knjigama tačkama, to nije bilo iz moralnih razloga. Pa, nećete, nadam se, tvrditi kako je govno nemoralno!” U onim retkim prilikama kada mi valja upotrebiti tu reč u tekstu, setim se te rasprave Milana Kundere u “Nepodnošljivoj lakoći postojanja”.

Povezane vesti

Kunderina poenta je mnogo šira, ali moja je bila površnija – jednostavno, po sletanju na aerodrom u Vitoriji smrdelo je na govna. Bez tačaka. Smrdelo je junački, i postajalo je još gore nemogućnošću da se na pustinjski aerodrom pozove taksi.

Sve to posle tri sata laganog, udobnog leta: igrači su većinski spavali, poneki gledali seriju/film, asistenti analizirali neke druge utakmice.

Zvezdina ekspedicija dobila je Baskonijin autobus, ali mi smrtnici smo ganjali taksi.

Moje znanje španskog – sticano kroz kasandre i ljovisne s babom, potom i Compañeros i Un Paso Adelante, te naposletku kroz novine i Duolingo časove tokom korone – napokon je došlo na naplatu. Razumeo sam da taksija nema jer ih prečesto zovu, a onda kad taksi dođe, taj neko se već snašao. Iskumismo nekako taksi, por favor, ali tek posle sat vremena: meni nije bio problem, idealno mesto da snimim javljanje za vesti bio je aerodrom sa gustim žutim slovima VITORIA-GASTEIZ.

Od samog naziva grada, apsolutno sve u Vitoriji je i na španskom (castellano) i na baskijskom.

Utakmica 3. kola Evrolige Baskonija – Crvena zvezda počinje u 20:30 časova, a prenos je na Sport Klubu uz SBB, Total TV i EON platformu.

-Čuli smo da se ovde sve zatvara u devet?

Naivno sam preneo nečije utiske, ne sećam se više čije.

-Dečko, da li si ti slep? Nije ti ovo Francuska!

SK

Mnogo šarmantnije i prijateljskije je taksista izgovorio ove reči nego što na ekranu “zvuče”.

I zaista, od hotela do centra bilo je desetak minuta, desetak minuta pogleda na grad koji je sve samo ne zamro. Centar razuđen, ali na svakom koraku neko pije piće, i tiho je i glasno je, oseća se da vikendom proključa.

Završismo kod izvesnoga Rafe – seče nam šunke i sira, toči pivo, zna da je Zvezda u fudbalu bila prvak Evrope, a simultano priča i sa dvojicom lokalaca za šankom. Stalne mušterije, reklo bi se. “Dobro veĆe”, nasmejao nam se pijaniji od spomenutog tandema, roker u duši i po odeći.

Dok smo tamanili jamón, sir s orasima i nekim džemom, i pivce, prelepi vučjak obigravao je oko nas, a dvoje mladih spremalo se da svoju noć premesti na intimnije mesto.

Ciglane fasade žute boje, Euskadi i neka nemarna, ležerna aljkavost koja ne smeta ni gostu ni domaćinu – to je prvi utisak u ovom gradu koji je življi nego što ga glas bije.

SK

Življi, uprkos tome što nas je u narednom baru konobar poterao kući plastičnim čašama za pivo. Devojka te čekala, ne zameramo, druže, ali moglo je malo ljubaznije – Rafa je postavio visoke standarde.

Uz krilca, mlade krompiriće, miris trave s jedne-dve terase i nešto mirnije sate oko ponoći, doterasmo do hotela.

I vreme je – sutra, u sredu je utakmica, ono zbog čega smo tu, Crvena zvezda na Baskoniju. Predosećam dobru, valjanu utakmicu.

P. S. Kažu da je Vitorija jedan od “zelenijih” gradova sa mnogo parkova, nadam se da ću stići barem malo to da osetim.

SK

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare