
Ovogodišnja evroligaška sezona, pored najjačih klupskih imena Starog kontinenta, učešća Crvene zvezde i Partizana, za verne pratioce sajta Sport kluba biće bogatija i za ekskluzivne komentare kola Zmaga Sagadina, najpoznatijeg slovenačkog stručnjaka srednje generacije. U bogatoj karijeri, predvodio je ljubljansku Olimpiju, beogradske crveno-bele, Split, Zadar, MZT Skoplje, Vroclavek, Lijetuvos Ritas...
Ulazimo u produženi evroligaški finiš s obzirom da je preostalo deset kola do plej ofa. Partizan se našao među osam, a Crvena zvezda je napravila veliku stvar pobedom u Tel Avivu. Kao što se i očekivalo, crno-beli igraju sve bolje, sve više dolazi do izražaja ta Željkova (Obradović) ruka, čvrstina, koncept, igraju sve bolju odbranu, sve manje koševa primaju, imaju pozitivan skor, više od 50 odsto (13-11) pobeda i to je generalno put ka fajnal eitu. Mislim da nigde više ne mogu kiksnuti, stabilni su i grabe ka cilju, plasmanu koje obezbeđuje učešće u plej ofu.
Crveno-beli, sa druge strane, malo su se udaljili od tog učinka, tako da je za njih sada svaka utakmica „biti ili ne biti“. Ako Fakundo Kampaco proigra kao što bi trebalo može da pomogne ekipi od 1. marta, onda to može biti neka druga pesma. Onda mogu uloviti još neku pobedu, zapravo, potrebna su im, između ostalog, dva trijumfa u gostima. Samo za uzorak, Zvezda može neki meč i da izgubi, jer ima dosta, bar četiri, pet kanidata za sedmu, osmu poziciju, tako da verujem da aktuelni šampion ABA lige može to da napravi. Ima još dovoljno vremena i prostora, živi bili, pa videli.
Partizan ima težak raspored, jer mu u Beograd dolaze Fenerbahče, Real, Barselona, Olimpijakos, ima duplo gostovanje u Italiji, ide Monaku, Efesu, ali… Podigli su odbranu, pa uticaj Ledeja na igru tima. Na početku je bio briljantan, pa je nestao, ali se vratio u pravom trenutku, kad on igra, onda je to bogovski. Pokazali su da mogu svakog da dobiju, zato se ne brinem zbog njihovog rasporeda. Pa i za duele sa Kraljevskim klubom ili Barsom. Za mene je Real toliko visoko na tabeli, da odatle može samo pasti. Jednostavno ne zaslužuje to mesto, kao i Monako. Pa, oni koriste trojicu, četvoricu igrača, ne mogu da izdrže do kraja, mislim da nije realno ni da budu među prvih osam. Ili će vrlo teško biti sedmi ili osmi. Već se primećuje na njihovoj igri da padaju. Pogledajte samo francusko prvenstvo ili Kup, strahovito padaju. Nikada nije dobro kada tako malo igrača koristite, a igrate na dva, tri fronta.
Oba srpska predstavnika, primera radi, koriste mnogo više igrača. Timovi koji tako rade u rotaciji, pa još sa jakom defanzivom, imaju veliku prednost u poslednjem, najvažnijem i najtežem delu sezone, kada su igrači već istrošeni. Oni koji igraju sa dosta igrača u rotaciji, zadržaće svežinu i, imaće rezultat.

Želeo bih i da apostrofiram značaj Kampaca, kada bude mogao da pomogne crveno-belima u elitnom takmičenju. On sto odsto radi za tim, po tome je poznat u Evroligi. A na ovim, balkanskim prostorima, ne postoji igrač koji po tome može da se meri sa Argentincem. Da neko toliko strahovito igra za rezultat tima. Tu je on, bez konkurencije, broj jedan. Nevažno da li je dao dva, četiri, 10 ili 16 poena, on radi za tim. Zvezda ni sama nije svesna šta je dobila sa njim, on je rođeni pobednik i adut da izvuče ekipu da se uključi u borbu bar za poziciju osam Evrolige.
A predstojeći rival crno-belih, Fenerbahče stiže u četvrtak u Arenu, posle relativno dužeg perioda bez utakmica, zbog katastrofalnog zemljotresa u Turskoj. Čak i da nisu malo van takmičarskog ritma, nema opipljivijeg razloga za brigu domaćeg tima ako nastave sa kvalitetnim partijama. Jeste Fener dosta dobro komponovana ekipa, koja je prošla dobre pripreme, fantastično započela evroligaško takmičenje, da bi, mic po mic, počeli da se spuštaju, tamo nešto ne štima. Ne verujem da istanbulski klub može napraviti bilo kakav vrhunski rezultat, a Partizan će to dosta glatko da dobije. Onda je to već dva koraka bliže plej ofu.

Ne bi se trebalo zaletati i prerano više ne računati na jedan drugi klub sa Bosfora. Anadolu Efes je ispod crte osam, ali su oni nepredvidivi. Puno su dobili sa povratkom „malog“ Šejna Larkina, to je druga priča. Bez njega su lutali, dobijali, ali i gubili, ali… Da me pitate, ne bih se kladio da će u četvrtfinale, ali da ih otpišete, bilo bi ravno samoubistvu. Ako bi nekoga ispod te magične crte trebalo ozbiljno računati za plej of, onda je to aktuelni evropski šampion. Nije to ni Makabi, koji se može gurati, ali ne bih na njih tipovao.
Nije to ni Žalgiris, koji istina igra iznenađujuće dobro, očekivao sam da će biti dosta slabiji. Nije ni Virtus, koji nema ozbiljnosti za one među osam. Pa, da zaključim, Zvezda ima još šanse, veoma realne, a Partizan je sa nekoliko pobeda u gostima, napravio rezultat koji garantuje mesto među osam.

Ono što je takođe zanimljivo u dosadašnjem delu sezone, da je gro mojih kolega „preživelo“, osim mladog Vlade Jovanovića na klupi Crvene zvezde i, Dejana Radonjića u Panatinaikosu. Činilo se, još u novembru da će uslediti radikalniji tretman onih kraj aut linije, posebno u Valensiji (Aleks Mumbru), pa čak i Realu (Ćus Mateo), ali… To je dobra stvar za košarku, ali nije i za atinske „zelene“. Ali, oni to rade već godina, zato su tamo, gde su…
PAO je gubljenje vremena i novca, klub koji stalno menja trenere, pravi cirkus, svađa se sa rukovodstvima takmičenja, takav klub nema nikakvu budućnost. Panatinaikos je žrtva takvog sistema. Radonjić je odličan trener i za evroligaški nivo, ali njegova okolina ne vredi. Zato je uspeh i što je izdržao prvo poluvreme. A što ostali nisu menjali trenere, to je odlično. Mada, znam prijatelje, kolege koji su čekali takve rotacije, prvo taj novembar,decembar, pa januar, febraur, ali promena nije bilo. To je za kontinuitet i stabilnost klubova dobro iako neki sistemi ne funkcionišu dobro. Ali, generalno, stalno menjane trenera nije dobro za razvitak ovog sporta, kao ni za stabilnost vrhunskih klubova. Kada oni manji to vide, pa tek oni krenu da menjaju stručnjake. Zato mi je drago što je izostala takva praksa.
Savezi nemaju m… da kažu dosta FIBA
Uoči još jednih kvalifikacionih „prozora“ i nemogućnosti najboljih da se odazovu nacionalnim stručnim štabovima, ponovo isplivavaju stari problemi. Ključ eventualnog rešenja je u pritisku federacija na FIBA, pa ti „prozori“ nisu uopšte regularni. Rukovodstvo srpske reprezentacije može tako da nagovori večite rivale da im ustupe neke igrače, iako oba kluba igraju mnogo važne utakmice u Evroligi. Trebalo bi biti toliko lud, pa pljunuti vlastitu senku, ići na sopstvenu štetu, uz obostrano, klupsko i reprezentativno nezadovoljstvo. Igrači žive od klupskog rada, a ne od reprezentacije. A sa druge strane, ako nema najboljih u reprezentaciji, kakav je to nacionalni tim.

Problem nije srpska selekcija ili ko (ne)će da pusti koje igrače. Srž problematike su Savezi, srpski, slovenački, regionalni i, ostali, jer su nikakvi. Trebali su da spreče „prozore“, zahtevaju da svi imaju jednake uslove. Jer, ako nemaš približno jednake uslove, onda takmičenje nije regularno. A neki će ih imati, drugi neće, to samo produbljuje neregularnost. Da ja vodim reprezentaciju, ne bih ni tražio od evroligaških klubova da puste pojedine igrače, zato što je to nekorektno. I onda ih još zakucate na krst ako ne daju košarkaše. Ljudi, ti klubovi žive od tih evroligaških pobeda, to puni dvorane, to je svrha igranja košarke. Ako nekoga treba kritikovati zbog ovakve situacije, onda su to nacionalni savezi, koji nemaju mu** da se suprostave FIBA. Da preko noći ukine takav sistem kvalifikacija.
Najmanje krvi posle Kupa
Mnogi se pitaju šta se desilo sa Partizanom u Kupu, od onih plus 18 do minus 11 protiv Zvezde za manje od 20 minuta, pa kako su to oni stabilni? Kada toliko povedeš protiv takvog rivala, znači da imaš kvalitet. Ali, može svima da se desi, u takvoj poziciji, da padneš pod poguban uticaj samodovoljnosti, pa u glavi završiš meč mnogo pre poslednjeg sudijskog zvižduka. To se upravo njima desilo. Dobro je što je bilo u Nišu, na domaćem terenu, pa imaju popravni u prvenstvu, ABA ligi, da ne govorim u Evroligi. Bilo je u takmičenju gde je na terenu ostalo najmanje krvi. Izgubio Partizan Kup i to mu je najbolja škola. Oni sigurno imaju kvalitet kada su uspeli da naprave takav furiozan početak i to protiv crveno – belih, ali im se dogode neke nepovoljne stvari. Kako i zašto, a nije im prvi put, to će već rešiti kolega Obradović.

Sponzor specijala Evroliga 22-23 – www.soccerbet.rs