„Voleo bih da se vratim u Budućnost i Podgoricu“

ABA League 3. dec 202013:40 1 komentar
KK Budućnost
ABA, Budućnost Voli

Kajl Lendri je pre tri sezone bio član šampionske generacije Budućnostii koja je osvojila ABA ligu i mesto u Evroligi.

U razgovoru za sajt kluba, Kanađanin se prisetio sjajnih monenata, a pričao je naravno o ambicijama, ciljevima, planovima….

Imao sam divne godine provedene u Rusiji, i imao sjajne saigrače i jak tim dok sam bio u Zenitu. Međutim, ovo ne kažem samo zato što radim intervju za sajt kluba, ali moj najmiliji klub za koji sam igrao je definitivno Budućnost. Ta sezona, koju sam proveo u Crnoj Gori, je bila zasta nešto posebno. Od trenera, do svih saigrača, nikad ništa slično nisam doživeo bilo gde da sam igrao”, rekao je Lendri.

Sudbina je htela da si tokom svoje kampanje sa Zenitom čak četiri puta odmerio snage sa ekipom Budućnosti. Prvi meč 2013. Budućnost vas je poprilično nadigrala i na kraju ubedljivo slavila (90:69), ali naredna tri meča pripala su vama.

U dvomeču iz 2016. bio si jedan od najzaslužnijih za trijumf svoje ekipe. Budućnost posebno boli poraz u Morači košem Markovića sa zvukom sirene 97:95. Kakvo ti je sećanje sa tih duela protiv Budućnosti i kako si reagovao kad je stigao poziv Budućnosti?

Bio sam uzbuđen kad je poziv iz Podgorice stigao. Sećam se tih utakmica, protiv Budućnosti i koliko je teško bilo igrati protiv njih. Kada su me kontaktirali, znao sam da moj stil igre može super da se uklopi.”

U Podgorici si proveo samo jednu sezonu, ali to će biti i tvoja, ispostaviće se na kraju jedina sezona sa osvojenim trofejom, pošto si osvojio ABA ligu. Šta ti prvo padne na pamet  kada pogledaš na tu sezonu?

Kao što sam i pre rekao, ta sezona mi je daleko najdraža u karijeri. Kada pogledam sada i kada vratim vreme, toliko je bilo trenutaka iz te sezone koje mi ponovo stave osmeh na lice. Od Uprave, do trenera i osoblja, preko igrača i navijača. Neverovatni momenti i sezona koju ću da pamtim dok sam živ.”

Kako ti se svidela Podgorica kao grad?

“Podgorica je divan grad i pružila je sve što je potrebno meni i mojoj porodici. Živeli smo u Siti kvartu i sve nam je bilo blizu. Moja porodica je pogotovo bila oduševljena činjenicom da smo bili blizu mora, pa smo tako često pravili mini izlete do plaže kako bi se kupali i opuštali.”

Postoje li neko mesto koje nosiš u srcu iz glavnog grada Crne Gore?

“Na ovo pitanje postoji samo jedan pravi odgovor, a to je dvorana “Morača”. Nikad neću zaboraviti naše utakmice. Navijači i atmosfera su fenomenalni, nešto što nikad pre i nikad posle nisam osetio, ponavljam nikada to neću zaboraviti.”

Sa kojim igračem si izgradio najbolji odnos u Budućnosti?

Sa svima sam se slagao odlično. I dalje se čujem sa dosta igrača iz te šamionske ekipe. Ali ako bi morao da biram samo jednog, onda bi to bio Nikola Ivanović. Bili smo cimeri te sezone i provodili smo dosta vremena zajedno. I dalje pričamo i presrećan sam što vidim da i ove godine igra sjajnu sezonu.”

Iako si igrao samo jednu sezonu za Budućnost, na glasanju si izabran za tim dekade. Navijači su te obožavali, cenili su tvoju požrtvovanost i tvoje zalaganje na terenu. Bilo je povika “Lendri kao da je rođen u Staroj Varoši”.

I u Rusiji te smatraju za jednog od najboljih igrača u istoriji Zenita. Koliko ti znači sada to što si navijačima uspeo da uđeš pod kožu i što se i danas rado sećaju tvojih nastupa?

Za mene je to velika čast, kad navijači imaju tavko mišljenje o meni. Znate ja nikad nisam bio najtalentovaniji igrač, ili neko ko je atleta, pa sam te svoje nedostatke morao da nadoknadim napornim treningom, koliko je god to bilo u mojoj mogućnosti. Meni nikad nije bila važna moja statistika, uvek sam želeo pre svega pobedu tima. Tako da ako to znači da treba da postavljam blokove da bi omogućio saigračima bolje pozicije za šut, ili skok, onda bih to radio.”

Nakon Budućnosti igrao si za reprezentaciju Kanade, a onda si napravio pauzu u profesionalnoj košarci. Ipak ostao si aktivan u basketu 3×3.

Pa, posle te sezone, imao sam neke lične stvari da sredim sa porodicom i oko kojih sam morao da posvetim dosta pažnje i vremena. Moja supruga i ja smo odlučili da bi najbolja stvar bila da se preselimo u Kalgari. Nacionalni tim me je zvao da igram za njih tokom kvalifikacionog ciklusa, i kako je to iziskivalo mali vremenski period odvojenosti od kuće prihvatio sam. Stiv Sir me je posle ubedio da igram basket 3×3. Turniri su se igrali mahom tokom vikenda, pa bi tako samo na kratko bio udaljen od porodice. Ti turniri su imali kao nagradu mogućnost da predstavljam Kanadu na Olimpijskim igrama. Mnogo smo truda uložili u to i uspeli smo da Kanadu doguramo do Olimpijskog kvalifikacionog turnira, koji bi trebalo da se odigra u maju 2021.godine u Australiji.”

Pričao si uveliko, da nakon igračke karijere želiš da se oprobaš i kao trener. Ako se karte otvore, da li bi mogli da te vidimo jednog dana u Evropi i što da ne u Budućnosti?

“Već sam počeo da se povremeno bavim trenerskim poslom na Univerzitetu u Kalgariju. Imam još dosta toga da naučim i postignem kako bi mogao ozbiljnije da se bavim trenerskim poslom. Plan mi je da ostanem u Kanadi dok god mi deca ne porastu, a nakon što oni krenu na koledž, ko zna. Bila bi stvarno neverovatna i sjajna stvar da jednog dana budem trener u Budućnosti”, rekao je Lendri i dodao:

“Zahvalite svim navijačima Budućnosti koji su mi ovih godina pisali i koji bi uvek lepo pričali o meni i mojoj porodici. Mi smo familijarno uživali u Podgorici i radujemo se da je ponovo posetimo jednog dana. Srećno timu u nastavku sezone, gledam, pratim, i navijam svim srcem za vas.”

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare