SK: Beokoš, Barsa, Alba, Aito, Sale – put Stefana Pena

Euroleague 16. dec 201912:43 > 12:45
Kevin Voigt/Euroleague Basketball via Getty Images

Šest godina u Barseloni, skoro tri u nemačkoj Albi, iskustvo u dresu Srbije, saradnja sa legendarnim Aitom Garsijom Renesesom – to su teme o kojima je govorio srpski plejmejker Stefan Peno ekskluzivno za Sport klub.

Košarkaša berlinskog tima u poslednjih devet meseci ne gledamo na parketu zbog specifične povrede kolena, na čijem oporavku naporno radi. Boje nemačkog kluba uspešno brani već dve sezone, a najjači adut u pregovorima sa Albom bio je trener Aito Garsija Reneses. Španski stručnjak, poznat po odličnom radu sa mladim igračima, ostavio je traga u Stefanovom razvoju još u Španiji, pa je odluka da zaigra za Albu bila laka. Sa berlinskim klubom potpisao je trogodišnju saradnju, u avgustu 2017. godine.

„Osećam se sjajno u Albi, odlična organizacija. Ekipa je izvrsna, od moje prve godine tu su još četvorica ili petorica igrača. To se malo izmenilo, ali sve ostalo je odlično. Osećam se dobro u ekipi i zavoleo sam Berlin. U početku nisam bio veliki simpatizer Berlina, naročito posle Barselone i Beograda, ali sada je već drugačija situacija. Nije mi odgovarala klima pre svega, a onda malo i mentalitet. Mentalitet manje-više, grad je internacionalan, ima mnogo različitih kultura, tako da nije klasičan nemački grad, malo je življi. Ali klima je bila najveći problem, sada sam se već navikao“, istakao je Peno u razgovoru za Sport klub.

Saradnja sa Aitom je posebna tema kada je srpski plejmejker u pitanju. Sedamdesettrogodišnji stručnjak u radu sa igračima insistira na detaljima, koji u potpunosti odgovaraju mladoj, napadačkoj ekipi kakva je Alba.

„On mi je najviše pomogao i u razvoju i u uklapanju u tim. To je jedan od glavnih razloga zbog kojih sam došao u Albu. Kada sam čuo da je Aito trener i da me želi, nisam razmišljao ni minut. To je bila moja najveća želja. I dok sam igrao u mlađim kategorijama Barselone, uvek sam priželjkivao da mi Aito bude trener kada pređem iz juniora u seniore. Znao sam šta radi sa mladim igračima i kako oni napreduju kod njega. Za sada, posle jedne i po sezone i moje povrede… za ovo vreme sam mnogo naučio. Čovek sve vreme hoće da te nauči. Njemu nijedne sekunde ne dosadi da ti nešto ponovi ili da ti nešto novo kaže, stvarno to nisam video nigde. On ima 73 godine, prošao je toliko igrača, timova i on i dalje želi da te nauči. Uvek ima vremena za tebe. Sve što on misli da ti treba, pružiće ti i pomoći će ti. Dokazaće ti da ti baš to treba. Mnogo mi je pomogao i voleo bih da se saradnja sa njim nastavi. Teško je, i ove godine je već bilo pitanje da li će ostati ili ne, ali voleo bih da nastavim da radim sa njim“, rekao je Peno i dodao da postoji jedna stvar koja ga posebno odlikuje:

Ivan Korzhenevskiy/Euroleague Basketball via Getty Images

„Izdvojio bih strpljenje koje on ima. To nisam nigde video. Recimo ovako… Pripremni je period, mi gubimo 30 razlike od svih, nebitno je da li je to Real ili neka slabija ekipa, on je smiren. Sutradan je isto smiren. Kaže ti šta treba da popraviš u igri i ako želiš da budeš na nekom nivou, moraš da uradiš određenu stvar. Nema nikakvih kazni, nema nervoze, to njegovo strpljenje na kraju daje rezultat. Možda ne već u avgustu ili septembru, ali od oktobra se vidi rezultat. Vidi se napredak. On takođe traži igrače koji mogu da shvate tu njegovu filozofiju i mislim da smo se u Albi svi navikli već. Rekao bih da je strpljenje ono što ga izdvaja. Tu je i želja da i dalje uči. I on i igrači“.

Sloboda u donošenju odluka tokom igre takođe opisuje rad španskog trenera. Osim toga, Peno opisuje rad sa Aitom i tokom priprema, kao i kada počne prvenstveno.

„Aitova filozofija je možda napadačka, ali malo ljudi vidi to koliko on traži od igrača da trči nazad u odbranu u svakom trenutku. Nešto što sam primetio za ove tri godine je to da je nevažno da li si promašio ili bacio loptu u peti red tribina, samo ako vidi da ne daješ sto odsto, on će te izmeniti. Da li je to skok ili nešto drugo, nevažno je. Kao igrač osećaš možda da nema potrebe da ideš na taj skok, nema potrebe da istrčiš sprint pet metara, ali njemu je bitno. Na to se najviše fokusira i to je njegova filozofija. Da daješ sto odsto sebe, kako god se to na kraju završilo. U napadu smo slobodni, čitanje odbrane je nešto što se traži. Nekada mi je smešno jer mi dođu treneri i pitaju me ’šta vi igrate’, ali ja ne mogu da objasnim to. Ne zato što ne znam, nego jednostavno ne mogu da objasnim. Nije to sloboda da svako može uvek da šutne ili da svako može da uradi šta god poželi. Jednostavno svako zna šta može da uradi, u čemu je najbolji, u čemu je lošiji i svako prihvati tu ulogu, ali se i dalje igra slobodno u smislu da ako odbrana nešto pročita, ti odlučiš da odigraš nešto drugo, ne moramo da odigramo tu akciju do kraja, onako kako je nacrtana ili uvežbana na treningu. To je sloboda“, rekao je srpski košarkaš.

Peno je osim u dresu Beokoša, u kome je počeo da se bavi košarkom, u Srbiji igrao još za OKK Beograd, a zatim ga je košarka odvela u Barselonu, koja je, ispostaviće se, bila ključna za njegov razvoj i ostavila najveći pečat u dosadašnjem toku njegove karijere. Kako bi sada izgledao njegov potencijalni angažman u nekom od srpskih klubova?

„Ne znam kako bih se sada snašao, posle šest godina Barselone i sada tri godine sa Aitom. Ipak, svakog leta sam igrao za reprezentaciju, za mlađe selekcije, to su naši treneri, naš mentalitet i to mi prija. Ja volim da provodim leto sa reprezentacijom. Prija mi naš mentalitet, kako gledamo na košarku, kako igramo. Mislim da mi ne bi bilo teško da se uklopim u naš sistem“, objasnio je plejmejker Albe.

Dres seniorske reprezentacije Srbije nosio je tokom kvalifikacionih „prozora“ za Svetsko prvenstvo i tom prilikom sarađivao je sa Aleksandrom Đorđevićem.

„Neverovatno iskustvo, ispunjen san. Ne želim tu da stanem. Boriću se, voleo bih da i dalje igram za reprezentaciju. Sve je to novo nekako. Pitaju me ljudi za te ’prozore’, ali meni su i oni reprezentacija, ne samo prvenstvo. Sve je to novo. Neki igrači su već igrali za reprezentaciju, prvo kvalifikacije preko leta, pa prvenstvo. Za mene je bilo novo uopšte biti u reprezentaciji, u tom sistemu. Nisam se mnogo bazirao na to da li su to kvalifikacije usred sezone i da me to nešto remeti. Meni je to bilo ’igram za reprezentaciju’ i samo mi je to bilo u glavi. Presrećan sam što smo izgurali te kvalifikacije. Jedva čekam da dođu sledeće reprezentativne akcije, da probam da se izborim za poziv i da budem i dalje u tom sistemu“, istakao je Peno.

Boje Srbije branio je i u mlađim selekcijama i uvek je osvojio medalju – na Evropskom prvenstvu za igrače do 16 godina u Litvaniji i Letoniji 2012. godine osvojio je bronzu, a sledeće godine u Ukrajini srebro. U selekciji do 18 godina 2014. godine u Turskoj okitio se još jednom srebrnom medaljom, a iste godine na Svetskom prvenstvu za igrače do 17 godina, kolekciju medalja upotpunio je još jednom bronzom. Za najkorisnijeg igrača Evropskog prvenstva za kadete bio je proglašen 2013 godine, na turniru u Ukrajini.

„Ja sada kada pogledam na to… Znate li koliko je igrača iz tadašnjih nacionalnih timova sada u NBA ligi? A ja sam recimo u Albi iz Berlina. Sa te strane, nije bilo mnogo bitno da li ćete na pionirskom, kadetskom ili juniorskom prvenstvu biti najbolji igrač tog turnira. Ali to iskustvo sa reprezentacijom tih mesec i po ili dva je meni nešto najlepše. Svi moji najbolji drugovi su iz reprezentacije, tu se stvaraju najveća prijateljstva. Ja kada sam igrao za nacionalni tim, ta generacija je osvajala medalje. Biti na postolju? To ne može da se opiše. Sa te strane, uvek sam za to da se igra za reprezentaciju, da se ide na sve turnire. Ali sa druge strane, ta individualna priznanja, to nema nikakve veze. Bukvalno nema veze sa vezom. To su dva sveta, seniorska košarka i ono što osvajate u mlađim kategorijama su dva sveta“, rekao je Stefan i dodao:

fiba.basketball

„Oni koji sada igraju u mlađim selekcijama ne treba da se opterećuju time da li će biti NBA prospekti ili MVP prvenstva ili u idealnoj petorci Evropskog prvenstva ispod 18 godina. To je najnebitnija stvar. Neka idu tamo, neka uživaju i neka budu srećni ako se bore za medalju i svoju zemlju. Sigurno se danas mladi igrači malo više opterećuju takvim stvarima, ali nisu oni krivi. Krivi su ostali koji su to stavili ispred svega. Sada je već situacija takva da ako si u petorci, sledeće godine ideš na draft bez ikakvog seniorskog staža. Mislim da tu naša deca greše, stavljaju sebi previše pritiska. Ja sam iskusio to i video sam da to nema veze sa vezom“.

Iskustva u seniorskoj reprezentaciji ocenio je kao neponovljiva i veoma vredna, a osvojeno peto mesto „Orlova“ na Svetskom prvenstvu u Kini ne smatra neuspehom.

„Nije na meni da to komentarišem, nisam učestvovao u tome. Ne znam šta bih rekao. Mislim da je moglo bolje na Svetskom prvenstvu, to je očigledno, ali i ovo što su momci uradili je uspeh. Neko gleda na to kao na neuspeh, ali mislim da jedno prvenstvo ne može da baci senku ili pokvari sve što se uradilo prethodnih godina. Ne treba padati i posustajati. I za mlađe kategorije isto mislim. Menjaju se generacije i treba samo da budu svesni koga predstavljaju i za koga igraju i sve će biti u redu“, objasnio je Peno, a zatim nastavio o saradnji sa selektorom Aleksandrom Đorđevićem:

Kevin Voigt/Euroleague Basketball via Getty Images

„Moja saradnja sa selektorom Đorđevićem bila odlična. Osim cele ekipe, organizacije reprezentacije, fascinirao me je i trener. Od prvog dana je imao odnos prema mlađima kao i prema starijima. Nije pravio razliku. Igrao je na poziciji na kojoj ja igram i dao mi je mnogo, mnogo saveta. Presrećan sam što sam sarađivao sa njim“.

Alba je prošle sezone u polufinalnoj seriji nemačke Bundeslige „počistila“ Oldenburg i tako se plasirala u finale doigravanja nemačkog prvenstva, čime je berlinski tim postao siguran učesnik Evrolige za sezonu 2019/2020. Bila je to još bolja vest za ekipu iz Berline, od one o kojoj se prethodno „šuškalo“, a to je dobijanje specijalne pozivnice elitnog takmičenja.

„U početku je bilo ’okej, mi smo Evrokup ekipa’, igrali smo sa Bajernom u nemačkom prvenstvu i tu se videla neka razlika u kvalitetu. Kada smo načuli da nas Evroliga ubacuje sigurno u igru, omda smo počeli malo drugačije da razmišljamo. Odigrali smo prvu utakmicu protiv Zenita, videli da to može tako. U Istanbulu smo izgubili posle produžetka, u Berlinu od Armanija izgubili tesnu utakmicu, tu je ekipa naučila da može sa svima da se igra, da može da se igra na tom nivou. Pobedili smo Panatinaikos, Zvezdu. Svesniji smo sada nije to ništa strašno“.

Dugogodišnji san da debituje u Evroligi u dresu Barselone ostvario je 14. oktobra 2016. godine, u meču protiv Uniksa, u kome su Katalonci slavili.

„Šest prelepih godina, organizacija kluba, igranje u prvenstvu Španije, predstavljati Barselonu, sve to pamtim. Kada kao mlad igrač dođeš u Barselonu, dolaziš sa ciljem da debituješ za prvi tim. Treniraš svaki dan da bi stigao do prvog tima. U Barseloni je to teško, prethodnih godina nijedan mladi igrač nije nešto ozbiljnije napravio. Kada sam debitovao pomislio sam da je sledeći cilj da malo duže ostanem u klubu, a zatim je sam u poslednjoj sezoni sa Barcokasom na klupi imao neke minute i to mi je ostalo u sećanju. Zaigrao sam Evroligu, osetio sam to, makar na pet minuta, ali značilo mi je i to pamtim. I naravno, grad“.

Rodolfo Molina/EB via Getty Images

A kako se dogodila Barselona?

„Ja sam kao dete igrao košarku iz ljubavi, baš kao i sada. Ali uvek sam razmišljao ’igram, pa šta bude’. Imao sam 13 godina i želeo da budem košarkaš, naravno, to mi je san. Igrao sam u Beokošu i tada nisam ni razmišljao da li bih ja otišao u Zvezdu, Partizan ili Megu. Na kraju, odem u OKK Beograd. To je, recimo, bio maj. Imao sam iz Beokoša neke klipove na jutjubu, skauti, agenti iz Barselone su kontaktirali mog tatu da preko leta odem na kamp, na probu i već krajem juna sam bio u Barseloni. Krajem jula sam otišao da potpišem ugovor do 18. godine. Sve se odvilo brzo za mene. To je velika odluka, ali iz mog ugla je to bilo drugačije. Ja sam bio sedmi razred i pitao sam ’tata, mogu li ja sledeće godine u Barselonu, da završim osmi razred i odem na maturu’. Onda su mi objasnili da se ne dešava stalno da te Barselona pozove. Moj menadžer se dogovorio sa Barselonom da dođu i moji roditelji sa mnom, kao i sestra i Barselona je napravila izuzetak i doveli su ih. Sa njima sam živeo četiri godine i to mi je olakšavalo sve. Imao sve što imaju i druga deca, ali sam i spavao kod kuće sa roditeljima, nisam bio u internatu“, objasnio je Peno.

Srpski košarkaš trenutno vredno radi na oporavku, kako bi se što pre vratio na teren.

„Sa ovakvom povredom je baš teško da se kaže, već devet meseci je prošlo. Tek sada idem nabolje, može da se vidi neki napredak. Spominjali su dva meseca, to je neki najbolji scenario. Ne bih da stavljam sebi pritisak. Cilj jeste da se što pre vratim“, zaključio je Peno za Sport klub.