Beron za SK: Zvezdina svlačionica je ozbiljno mesto

Aitor Arrizabalaga/Euroleague Basketball via Getty Images

Navijači Crvene zvezde pamtiće ga po preciznom i estetski lepom šutu, po mirnom karakteru van terena i po važnim utakmicama koje je uglavnom igrao odlično. Godinu i po dana proveo je Bili Beron u Crvenoj zvezdi, bilo je to njegovo prvo evroligaško iskustvo, i to uspešno.

Marko Metlas/Euroleague Basketball via Getty Images

Do prekida sezone u elitnom takmičenju momak rođen u Pensilvaniji prosečno je beležio 11,6 poena, uz 40,3% šuta za tri poena, a odlične partije preporučile su ga za dalji nastavak evroligaške karijere – potpisao je ugovor sa Zenitom iz Sankt Peterburga.

Povezano

U razgovoru za Sport klub 29-godišnji Beron osvrće se na svoj period u crveno-belom dresu, govori o Pioniru, Srbima, svlačionici…

Koje su ti najdraže uspomene iz perioda u Crvenoj zvezdi?

Za početak, titula u ABA ligi – bila je to duga godina i na kraju se sve svelo na jednu utakmicu u kojoj je vladala najluđa atmosfera u mojoj karijeri. Osim tog duela, padaju mi na pamet utakmice sa Partizanom i ona prošlogodišnja sa Galatasarajem. Pionir je definitivno moja omiljena dvorana.

Da, probaj da nam opišeš osećaj kada postigneš važnu trojku, a Pionir “poludi“.

Kada se osećaš dobro i publika je na tvojoj strani, u Pioniru osećaš kao da će svaki šut proći kroz obruč. Energija u dvorani je toliko neverovatna, šutneš i automatski misliš da ulazi.

Proveo si godinu i po dana u Zvezdi, da li je za to vreme bilo nekih interesantnih dogodovština u svlačionici?

Zapravo nemam previše smešnih priča, svlačionica u Zvezdi uvek je bila prilično ozbiljno mesto u poređenju sa drugim ekipama u kojima sam bio. Sve su tobili dobri momci koji su odreda shvatali kada je pred nama važna utakmica.

#related-news_0

Znam da ste tvoja porodica i ti uživali u Beogradu, ali da li vam je bilo nešto neobično u vezi sa srpskim mentalitetom?

Srbi su prilično “agresivni“ ljudi, veoma direktni. Imaju tendenciju da troše mnogo energije i to sam odmah primetio, ali to nije loša stvar. Samo ste vrlo emotivni.

Mnogo se i dalje govori o tim koracima u meču sa Partizanom kada je Zvezda uzela titulu – kako sada gledaš na to?

Ti koraci i meni su se činili čudnim kao što su izgledali, toliko sam se uzbudio da završim sezonu, pa sam zaboravio da driblam, ha-ha. Svakako bismo dobili petu utakmicu, tako da mislim da to nije mnogo promenilo.

Euroleague Basketball via Getty Images

Za američkog igrača, šta je ključno u prilagođavanju na evropski način igre i stil života?

Pre svega, ključ za adaptaciju jeste da znaš svoju ulogu, da si svestan onoga što najbolje radiš kako bi pomogao timu. Zatim da razumeš kulturu u kojoj si, da pronađeš nekoliko dobrih restorana, da znaš gde su prodavnica i kako da poručiš hranu… Takve sitnice koje ti olakšavaju svakodnevni život.

Po tvom mišljenju, koje su osobine dobrog trenera?

Dobar trener je onaj koji u repertoaru ima dobre akcije, koji nije previše emotivan i koji razume igrače, pa zna na koje među njima može da viče, a na koje ne može. I trebalo bi da trener ne razgovara s igračima samo o košarci, već da možete o svemu da popričate.

Na koje pitanje si se umorio da odgovaraš?

Na ovo što si me i ti sada pitao. „Jesi li napravio korake?“

To je neizbežna tema… A šta te novinari nikada nisu pitali, a voleo bi da jesu?

O mom sinu i mojoj porodici, o tome kako je njima s ove strane okeana.

Zenit je naredno poglavlje u tvojoj karijeri – zašto si odabrao Rusiju i šta tamo očekuješ?

Ekipa mi se čini dobrom, uz to su mi dali finansijski bolji i sigurniji ugovor. Na kraju krajeva, čovek mora da uradi ono što je najbolje za porodicu. Volim Crvenu zvezdu, ali neću igrati zauvek.