„Poljuljan je individualni i rejting srpske košarke“

Reprezentacija 5. jul 202120:25 > 07. apr 2022 15:22
Košarkaška reprezentacija Srbije, Manion
Guliverimage

Ako bi stavili na vagu, srpski i italijanski tim od nedelje uveče, imali bi prednost na svim pozicijama, a rival nas je deklasirao. Nezahvalno je sa strane „pametovati“, ali smo delovali kao tim sa previše praznog hoda, posebno u odbrani. To je bilo vidljivo na kvalifikacionom olimpijskom turniru i pre „biti ili ne biti“ sa azurima. Bili smo nespremni. Ovako priča Stevan Karadžić za Sport klub.

Uvažavam sve probleme naše reprezentacije, naročito povrede. Ali, ni azuri nisu bili kompletni. Mislite da njima nisu nedostajali Galinari, Datome, Belineli, da spomenem samo najpoznatije. U košarci je praktično nenadoknadivo kada niste tim, a mi nismo bili. Samo je bilo potrebno da se „desi“ finale, da se otreznimo. A sada ne možemo da dođemo sebi“.

Povezane vesti

Nekadašnji član stručnog štaba seniorskih selekcija (2001, 2002, 2003), ali sa bogatim klupskim iskustvom, podvlači:

Rival je ušao u finale prilično rasterećen, što se ne bi moglo reći za nas. Nisu imali visinu, nisu bili kompletni, ali sa načinom igre koje odavno forsira Romeo Saketi, još iz solidnih dana na klupi Sasarija. Ništa tu nije moglo da nas iznenadi, pa igrali smo i ranije protiv njih. Znači, napadačka košarka, sa mnogo šuteva za tri, lakih poena… Mi smo imali problem da rešimo „pik“, oni su dosta širili, uspevali i, stekli samopouzdanje. Šta je sve bilo do kraja, dovoljno da nas šokiraju. Nema ljudi u ovoj zemlji koji mogu da dođu sebi posle ovakvog raspleta. Sve nas je pogodilo.“

Nije bilo fanatizma

Može li da se napravi paralela sa četvrtfinalnim porazom na EŠ 2005. u Novom Sadu?

„Ne bih poredio, jer je tada bilo dovoljno vremena za pripreme, koje je odradio najbolji evropski trener Željko Obradović. Tada su bili poremećeni odnosi u timu, pa smo platili ceh, iako individualni kvalitet nije bio sporan. Sada nisam primetio da neko nekome neće da doda loptu. Ali, nije bilo pomaganja u odbrani, bez dovoljno energije. Samo bi na trenutak proradio inat, ali nismo „zaratili“ osim na počektu drugog poluvremena kada smo za 42 sekunde ušli u bonus. Ali, posle toga nije bilo agresivnosti, osim na mahove. Teodosić je dominirao u završnici italijanskog prvenstva u Virtusu (šampion), dobro su ga snimili i, branili. Ni on nije imao dovoljno energije da pokaže nesporni kvalitet. Samo je Anđušić bio u napadačkom elementu. Nije da se nisu borili, ali je izostao fanatizam, pametni faulovi, kojima se „nameće“ sudijski kriterijum i sve preokreće.“

Lakonski nedovoljno je reći da se izvuku pouke. Delimično se slaže i sagovornik Sport kluba.

Što pre da podvučemo crtu i da se „uhvatimo“ budućih izazova. Znam da je svima teško palo, poljuljan je individualni i rejting nacionalne košarke, ali mora da se ide dalje. Ako nešto može da bude za utehu, onda je to ova nenormalna kovid situacija, koja je „nabila“ takmičarske kalendare. Znam da ni ostali nisu imali vremena da se spreme, a demonstrirali su sjajnu košarku poput finala Litvanija – Slovenija. Neki su se bolje, a neki slabije adaptirali, poput Srbije.“

Uljuljkani pobedama pre finala, za nepuna dva sata, olimpijski san se srušio kao kula od karata.

Stvar je dublje analize zašto veći kvalitet naše selekcije nije bio dovoljan, a trebalo je, za pobedu. Nisam bio „unutar“ tima, pa ne mogu da sudim o atomsferi, odnosu, pristupu… Jedno je jasno, nismo bili spremni. Kao da je preovladalo ono: ‘Ove pre Italije smo dobili levom rukom, a protiv azura stalno slavimo.’ Na žalost, ovoga puta nije bilo tako. Ruku na srce, prave odgovore nismo imali u defanzivi ni protiv Portorika, ali smo prošli.“

Sve do Italijana, gde smo pošteno pukli. Ni porazi, bez obzira na uloge, ne bole isto.

Igrački miks za budućnost

„Ovaj poraz boli, ali nije smak sveta. Imamo igrače, samo pogledajte „malog“ Petruševa. Od selektora i Saveza zavisi kako će „komponovati“ neki sledeći reprezentativni sastav. Neophodni su iskusni, ali i dolazeća generacija 94. i 95. godišta. Oni bi trebalo da budu kostur tima, u najboljim su godinama. Da se napravi najbolji mogući miks.“

Oni su dobili sve duele „jedan na jedan“, neverovatno. Lako su obilazili naše igrače, lako poentirali… ima toga za nabrajanje. Jeste da su roviti bili Kalinić, Micić, pa i Bjelica, da ne spominjem ostale povređene (Milutinov, Nedović, Gudurić, Lučić), pa otkaze… To su objektivne stvari, ali naš totalni kvalitet je trebalo da presudi. To je opipljivo, ali je izostalo. A rival je uspeo da ostvari sve što je hteo. Nismo im otežavali. Stalno su imali otvorene šuteve, ili su bez prepreka prodirali do kraja. Kada bi im uzvratili kojom trojkom, odmah bi vratili.

Predugačka je lista „pluseva“ Italijana, ali šta sa srpskom reprezentacijom i kada „preživi“ izostanak sa OI.

Po kvalitetu nam „pripada“ učešće na OI, ali imali smo milion problema. Od „šarenog“ sastava silom FIBA prilika u čuvenim „prozorima“. Ni kada smo zaigrali u jačoj postavi, kao na ovom turniru, nije bilo dovoljno. Ne bih pričao o odnosima i stvaranju tima, kada nisam blizu selekcije. Ali, sa novim selektorom Kokoškovim nije stvorena pobednička atmosfera i hemija,“ zaključuje Karadžić.