Šest decenija Boćarske olimpijade

Privatna arhiva

Najstariji sport u Crnoj Gori je boćanje. Prvi zog, ili ti teren za boćanje je napravljen 1903. godine na mestu gde sa nalazio hotel „Mimoza“. U samom centru grada. Boćanje je brzo privuklo pažnju stanovništva u Tivtu gde je boćanje i zaživelo, a zatim se brzo proširilo širom Boke Kotorske.

U početku, takmičari su koristili drvene boće, kasnije su ih jačali tokari „Arsenala“ mornaričko tehnikog remontnog zavoda „Sava Kovačević“, a na tom prostoru je nikao rizort Porto Montenegro. Postoje dve legende kada je reč o tome koje prvi doneo pravu boću u Crnu Goru. Prema jednoj bio je to Kralj Nikola koji je boće dobio kao poklon tokom zvanične posete Italiji. Pokušao je prema legendi da oživi boćanje na Cetinju, ali mu to nije pošlo za rukom. Po drugoj legendi, prave boće su u Crnu Goru doneli Italijani tokom Drugog svetskog rata.

Ljubav prema boćanju je u Boki Kotorskoj, a posebno u Tivtu poprimila neverovatne razmere, pa je doneta odluka da se organizuje manifestacija pod nazivom „Boćarska olimpijada“. Prva je održana 1952. godine u Đurđevom Brdu. U početku se igralo svake druge godine, a od 1959. godine se takmičenje organizuje svake godine. Prekida nije bilo pa je tako 15-og jula počela 62. Boćarska olimpijada na kojoj učestvuje oko 60 ekipa i koja će trajati više od 30 dana. Zanimljivo je da je tradicija sačuvana. Pravo učešća imaju samo građani Tivta, a takmičenje se odvija po starim pravilima. Igra se na dve dobijene partije do 21-og poena, a u slučaju nerešenog rezultata, igra se treća partija do 15 poena.

Privatna arhiva

U razgovoru sa građanima Tivta, sa kim bi moglo da se popriča i jednoj zadivljujućoj tradiciji koja traje od 1952. godine, odgovor je uvek bio isti. Sa gospodinom Matom Krstovićem. Uspeli smo sa stupimo u kontakt sa Matom Krstovićem, koji ima 86 godina i koji sa ponosom ističe da je „Boćarska olimpijada“ čedo koje treba negovati i čuvati. Prenositi sa kolena na koleno. Mato Krstović je bio predsednik Organizacionog odbora 1959. godine kada je i doneta odluka da se Boćarska olimpijada organizuje svakog leta. Mato Krstović je bio trostruki uzastopni šampion stare Jugolslavije, bio je reprezentativac, učestvovao je na Svetskim šampionatima u Francuskoj i Australiji. Osvojio je bronzanu medalju. Mato Krstović je bio predsednik Boćarskog saveza Jugoslavije, selektor….

Naravno da sam ponosan na činjenicu da je Boćarska olimpijada opstala i da živi i dalje. Malo je država na planeti koje mogu da se pohvale da su uspele da sačuvaju organizaciju neke manifestacije i da ona traje toliko decenija, kao što Tivat može da se pohvali sa Boćarskom olimpijadom. Posebno me raduje što se ljubav prema boćanju prenosi sa kolena na koleno i što se tradicija nastavlja. To je lepo i na to treba da budemo ponosni. Drago mi je i zbog toga što je Boćarska olimpijada i dalje igra po starim pravilima“ rekao je Mato Krstović i nastavio: „Uvek sam branio boje ekipe Brđanin. Nikada nisam menjao dres. Da bi čitaocima ovog teksta bilo jasnije o čemu pričam, na Boćarskoj olimpijadi je postojalo veliko rivalstvo koje i dalje traje. Okršaji Brđanina i Kalimanjca su bili isto kao i okršaji Partizana i Zvezde, ili Hajduka i Dinama u fudbalu.

Stopama, oca Mata krenuo je i njegov sin Frano koji je takođe bio reprezentativac i učestvovao je na Boćarskim olimpijadama, naravno. Franov sin, koji je dobio ime po dedi Mato, je takođe bio reprezentativac, ali je zbog obaveza na fakultetu, prestao sa aktivnim igranjem, a Boćarsku olimpijadu doživljava kao nešto što zaslužuje mnogo veću pažnju i što bi moralo da postane brend Tivta, brend Crne Gore, manifestacija koja će privlačiti turiste širom planete da dođu u Boku Kotorsku.

U međuvremenu, boćanje je menjalo pravila. Nastojalo se naravno da se igra ubrza kako bi bila medijski i marketinški atraktivnija za gledaoce. Kako se boćanje u Crnoj Gori prenosilo sa kolena na koleno, tako i Crna Gora može da se pohvali da se prilagođavala novim uslovima i da ima respektabilnu reprezentaciju na svetskom nivou. Iz grupe, sjajnih boćara izdvaja se Miroslav Miro Petković. Pričamo o skromnom momku koji spada u sam krem kada je boćanje u pitanju. Spisak trofeja je jako drug: zlato na Mediteranskim igrama 2009. godine, zlato i srebro na SP iste 2009. godine, srebro na EP u Tivtu 2010. godine, srebro i bronza na SP 2011, srebro i bronza na SP 2013, uz srebro na Mediteranskim igrama iste godine, srebro na EP 2015, zlato i srebro na SP 2016 i dva zlata na Igrama malih zemalja u godini koja je ostala iza nas. Boćarsku olimpijadu naravno nije propuštao.

Privatna arhiva

Miroslav Miro Petković, zajedno sa Franom Petkovićem koji je bio juniorski šampion planete, sada brani boje ekipe Palma, koja je nedavno osvojila titulu šampiona Crne Gore i na Boćarsku olimpijadu ide sa željom da pomrsi račune Brđanima i Kalimanjcu.

Već nekoliko godina smo uz rame ekipama koje su bez ikakve sumnje obeležile Boćarske olimpijade u proteklim decenijama i čiji su se mečevi pratili kao svetski važni sportski događaji. Mislim da neću pogrešiti ako kažem da sada imamo veliku trojku na Boćarskoj olimpijadi. Palma je ozbiljan konkurent za osvajanje trofeja ove godine“ rekao je Dejan Stjepčević član Palme, trener rukometaša Partizana iz Tivta koji je nedavno osvojio šampionsku titulu u Crnoj Gori i selektor boćarske reprezentacije Crne Gore i nastavio: „Boćanje kao sport ima budućnost, ali je potrebno kao i u svim drugim sportovima raditi sa mladim igračima i raditi na omasovljavanju boćanja kao sporta.

Podatak koji je veoma interesantan u ovom trenutku s obzirom da je Svetsko prvenstvo u vodenim sportovima u centru pažnje, je da selektor Crne Gore Vladimir Gojković voli i aktivno se bavi boćanjem kada mu to vreme dozvoli. Gojković brani boje ekipe Vala iz Herceg Novog koja je prošle godine bila šampion Crne Gore.

Koliko Tivćani vole boćanje, govori i podatak da pored letnje lige koja je u stvari zvanično prvenstvo Crne Gore u boćanju imaju i zimsku ligu, koja se igra na terenima ili zogovima koji su sada pokriveni. Boćarska olimpijada je zaista nešto specijalno. Dovoljno je jednom da odete na utakmicu. Ne morate da znate pravila vrlo brzo će vas neko uputiti u to kako se stiže do poena. Atmosfera koja vlada na tribinama je domačinska, prijateljska. Čak i kada se na terenu nađu večiti rivali Brđanin i Kalimanjac.

Na Boćarskoj olimpijadi je sačuvana i tradicija, ili ti geslo: važno je učestvovati.