Zglob kolena – sindrom “trkačkog” kolena

Fizio tim

Jedna od najčešćih tegoba koje doživljavaju rekreativni, ali i profesionalni trkači (duge pruge posebno) jeste “trkačko” koleno. Osnovna karakteristika ovog sindroma jeste povreda na patelofemoralnom zglobu, pa se može dijagnostikovati i kao patelofemoralni bolni sindrom ili kao hondromalacija.

Autori: dr Slađana Rakić, Dario Simonović, Fizio Group

Zbog neprirodnih i nepravilnih ponavljanih pokreta, dolazi do kontakta između zglobnih površina čašice i butne kosti koji vremenom izaziva povredu hrskavice, jak upalni odgovor organizma i jak bol lokalizovan u tom delu tela.

Razni faktori mogu doprineti razvoju ovog stanja, ali najčešći uzrok jeste slabost unutrašnje glave m.quadriceps femorisa (vastus medialis). Medijalna glava ima veliku ulogu u stabilizaciji čašice kao i samog kolena, naročito u poslednjih 20 stepeni ekstenzije. Ukoliko je slaba, izostaje pravilno pozicioniranje čašice, apsorpcija opterećenja postaje nepravilna i kao rezultat se javlja iritacija i povreda hrskavice. Naravno, postoje brojni faktori koji mogu doprineti razvoju ove povrede, pa tako deformiteti stopala, kolena (X noge) ili široka karlica kod žena – kreiraju u startu nepovoljnu anatomsku poziciju. Isuviše jaka lateralna glava kvadricepsa (vastus lateralis) u odnosu na medijalnu, uslovljava disbalans i omogućava razvoj ove patologije. Loša tehnika trčanja, pretreniranost kao i forsiranje trčanja nizbrdo mogu doprineti ubrzanju razvijanja procesa oštećenja.

Fizio tim

Kada je reč o lečenju, odmor i pošteda od provocirajućih aktivnosti su na prvom mestu. Krio terapija u prvim danima doprinosi smanjenju bola, otoka i olakšava funkcionisanje zgloba. Fizikalna terapija je neizostavna, doprinosi bržem i kvalitetnijem oporavku. Kvalitetnim pristupom u lečenju, jedino je moguće sprečiti ponovnu pojavu upalnog stanja i zaustaviti dalje habanje zglobnih površina.

Pokretu, tačnije vežbama se mora pristupiti temeljno, kontrolisano i dozirano kako bi se postojeći disbalansi uklonili i omogućili prvilnu pokretljivost i pravilnu apsorpciju opterećenja, što često zahteva uvežbavanje novih šema pokreta, ali i ozbiljan rad na jačanju slabih, a istezanju i jačanju u pravilnoj poziciju onih, naizgled, jačih mišića.

Ukoliko se osete prvi simptomi ovog sindroma, ne treba forsirati dalje trčanje, posebno na tvrdim podlogama, jer može doći do povrede strukture koje često nemaju veliku mogućnost regeneracije, čak ni sa najmodernijim metodama i pristupima lečenju. Ukoliko se uvežba pravilna tehnika, obezbedi pravilna snaga i izdržljivost mišića koji učestvuju u stabilizaciji kolena, moguće je trčati bez bola i bez povreda ceo život, ali, ukoliko se ne posvetite tome, skoro je izvesno da ćete morati da prestanete sa trčanjem u nekom trenutku u životu zbog povreda koje, možda, nećete uspeti da sanirate kompletno.