U sredu je na Novom groblju u Boru sahranjena Bobana Momčilović Veličković. Ispratili su je članovi porodice, brojni prijatelji i kolege. Nagrada Olimpijskog komiteta za najboljeg mladog sportistu od sada će nositi njeno ime.
Bor se u sredu oprostio od Bobane Momčilović Veličković, srpske i evropske šampionke u sreljaštvu.
Bobana je preminula 12. juna u 31. godini posle kraće i teške bolesti izazvane komplikacijama posle porođaja.
Sahranjena je na Novom borskom groblju uz prisustvo porodice, prijatelja i kolega.
Na komemoraciji su se od Bobane govorima oprostili njen trener Boban Marković, koleginica Jasna Šekarić, prijateljice, gradonačelnik Bora Aleksandar Milikić, ministar omladine i sporta Vanja Udovičić, generalni direktor Olimpijskog komiteta Srbija Damir Štajner i predsednik Streljačkog saveza Srbije Nenad Putnik.
„Nema reči kojima se može nadoknaditi gubitak koji vas je zadesio, ali znajte da cela sportska Srbija deli vašu bol. Bobanin odlazak je za nas, naš sport i našu sportsku zajednicu nenadoknadiv, neizmeran i neuporediv gubitak. Srbija je zemlja šampiona i mi se opraštamo od jedne od najvećih šampiona naše zemlje. Ovo je i jeste priča o šampionu“, poručio je Štajner i dodao:
„Sa samo 31 godinom već je ostvarila dva učešća na Olimpijskim igrama, u Londonu 2012. i Rio de Žaneiru 2016. godine. Verovali smo, bili smo sigurni da će naredne godine treći put predstavljati svoju zemlju, na OI u Tokiju. I bili smo sigurni da će osvojiti jednu od retkih medalja koja joj je nedostajala u karijeri. Karijeri koja je za primer i poštovanje. U prethodnoj deceniji tri puta je bila prvak Evrope u pojedinačnoj konkurenciji, a čak pet puta osvajala je zlatnu medalju u ekipnoj konkurenciji. Od 2014. godine Bobana je i nosilac zlatne medalje sa Svetskog prvenstva u ekipnoj konkurenciji“.
„Bila je jedna od najuspešnijih strelkinja u 21. veku i to sa nepunom 31 godinom. Ipak, svi ti uspesi nisu ono što je Bobanu učinilo šampionom, jer su šampioni veći od svojih rezultata. Oni ponašanjem i delovanjem čine da i oni koji su u njihovoj blizini postanu bolji nego što su bili. A, Bobana je uvek takva bila – požrtvovana, borac, nesebična, druželjubiva, posvećena sportu i kolegama. Bila je svesna odgovornosti koju kao šampion ima prema drugima i nikada nije odbila da se pojavi na nekom druženju sa decom na koje smo je pozvali. U današnje vreme kada društvena odgovornost gotovo da ne postoji, ona je ovom društvu doprinosila i na sportski, i na svaki drugi način“, naglasio je Štajner.
„Najdraža Bobana, nikada, nikada se nije postavljalo pitanje da li si ti ta, najveća. Samo je bilo pitanje dokle ćeš stići. Sve što su kroz sport radila, radila si najbolje. Učinila su da jedan individualni sport postane timski. I ne mogu da kažem da to nismo očekivali. Olimpijski komitet Srbije doživljavala si kao svoju kuću, a mi tebe kao naše dete. Prethodnih 10 godina trudili smo se da ti pomognemo i nađemo ti se na sportskom putu, da te usmerimo i podržimo na šampionskim stazama. Radovali smo se tvojim uspesima i očekivali smo još mnogo njih. Očekivali smo da će prethodnih 10 godina biti samo zagrevanje za ono što nas u budućnosti zajedno čeka. Sanjali smo iste snove ali nismo očekivali da ćemo imati ovako malo vremena da ih ostvarimo“.
Zato je izuzetan gest OKS da jedna vredna nagrada ponese ime nesrećno preminule olimpijke.
„Svojim delima učinila si da nikada ne možemo da te zaboravimo. Zato će od danas trofej za najuspešnijeg mladog sportistu Srbije, koji OKS dodeljuje svake godine, zvati po tebi. Trofej ‘Bobane Momčilović Veličković’. Na taj način nastavićeš da inspirišeš neke buduće šampione da jednog dana pokušaju da dotaknu tvoje visine. Bobana, Srbija je ostala siromašnija za veliku sportistkinju, ali tvoj osmeh i pozitivna energija biće uvek sa nama kad god pogledamo u nebo. Jer ono je tvojim odlaskom postlao bogatije za veliku šampionku“, završio je Štajner obraćanje u Boru.