Priča o vaterpolo peticama

Vaterpolo 17. jan 202216:33 0 komentara
FOTO: VSS

Sjajni igrači, majstori vaterpola, znalci koje bi u svoje vreme poželeo svaki trener. I „petice“. Dejan Savić sa tom kapicom u Jugoslaviji i Srbiji, Alesandro Kampanja u Italiji. Nisu se nikad reprezentativno susreli u bazenu. Kada je Dejan stasavao, sredinom devedesetih, Sandro je već zaboravljao na svoj bes zbog Rudićeve odluke da se posle SP u Rimu 1994. zahvali najiskusnijima a među njima i Sandru.

I prvi sportski ratovi su počeli u ovom veku. Savić je vodio u bazenu odbranu SR Jugoslavije a Sandro je od 2001. bio na klupi Italije. Razumljivo, godinama je bio pomoćnik Rudiću i čekao svoj trenutak. Sreli su se u finalu EP u Budimpešti kada je Jugoslavija slavila.

povezane vesti

Prva italijanska epizoda Kampanje je kratko trajala. Dok je Dejan nastavljao da se bori sa nacionalni tim Kampanja je preuzeo Grčku i 2005. je doveo do ekstaze osvajanjem bronze na svetskom prvenstvu u Montrealu. I tada je morao da čestita Saviću, novom svetskom šampionu.

Putevi su se razišli posle 2008. Savić je okačio reprezentativnu kapicu o klin, Kampanja 2009. potpisao ponovo ugovor sa Italijom, ugovor koji traje i dan- danas. Nacionale alenatore je to već 13 godina. Savić se u reprezentaciju vratio krajem 2012. nasledivši Dejana Udovičića. I tih devet godina njih dvojica vode velike bitke. Uvek uz osmeh, ponekad kurtoazan i kiseo (Sandro), ponekad šmekerski i šeretski (Dejan).

– Dejannnnn – znao bi pri susretu da uzvikne Kampanja.

– Sandro come stai – prezentovao bi znanje italijanskog srpski selektor.

Bilo je i utakmica i utakmica. Na jednoj strani Dejanova hladnokrvnost, majstorski vođen ,meč, na drugoj Sandrov temperament, sa gestikulacijama svojstvenim italijanskim trenerima. I na kraju čestitke. Sandrova ruka bi kretala prema Dejanovoj dok bi još kritikovao svoje igrače. Dejan bi je stegao, zatim ga zagrlio u stilu „Sandro, sve je to igra“.

A Kampanja je baš „uživao“ u tim igrama. U Bergamu 2015. jureći kod kuće olimpijsku vizu, pukao je kao zvečka. Mesec dana kasnije mu se u polufinalu SP u Kazanju dogodilo da je druge dve četvrtine presedeo na klupi. Dok je stajao, njegovi su se kupali u mukama, dok su se Srbi igrali i vodili 8:2. Stigao je i Rio, 6:1 posle dve četvrtine za Srbiju,

– Mama mia…govorili su Italijani jedva svesni od srpske rapsodije u bazenu.

Posle toga velikih nezaboravnih duela nije bilo. U Gvandžuu je Savić učinio veliku uslugu Kampanji. Pojavio se na svetskom prvenstvu sa podmlađenim sastavom dao znak za trku ostalim selektorima a Kampanja je to oberučke iskoristio i bio prvi.

U Budimšešti 2020. na EP je Savić slavio u meču za peto mesto koje nije bilo nikome važno . U Tokiju je Kampanja mogao da kalkuliše i da u četvrtfinalu na Srbe pusti Mađare. Nije to učinio, hrabro je „poginuo“ opet presedevši meč na klupi posle 3:9 u prve dve četvrtine. Uteha poraz od prvaka Igara.

I sutra uveče u Šapcu će dve „petice“ igrati sa nekim novim junacima. Uzvik zadovoljstva zbog susreta, zagrljaj na kraju meča i šala.

Duel dve „petice“.

Ima sigurno i onih koji ne znaju. Ispred Igora Milanovića, koji je u poslednjim sekundama finala SP u Madridu 1986. mahao, mahao i mahao do šuta za pobedu bio je upravo Sandro Kampanja. Najbolji italijanski igrač u tom finalu sa pet golova i igrač koji je bez ikakvog razloga krenuo u kontru kad mu vreme nije i omogućio Igoru da postigne gol kojim je ušao u istoriju vaterpola.

Uzgred, Igor je nosio „peticu“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!