Boni Bler – između snova oca i nadanja kćerke

Heroji ZOI 3. feb 202212:00 0 komentara
Mike Powell/Getty Images

Najbolja klizačica koju su Sjedinjene Američke Države imale. Najtrofejnija olimpijka u svoje vreme. Žena koja je nadrasla snove - Boni Bler.

Kao najmlađa od šestoro dece Boni Bler je na led stala samo dve godine. Čini se da i nije ima mnogo izbora, s obzirom na to da su svi u familiji Bler uživali u jurnjavi na klizaljkama. Porodična druženja na ledu brzo su počela da daju rezultata, pa je čak četvoro od njenih petoro braće i sestara kasnije osvojilo titule nacionalnih šampiona u brzom klizanju.

Heroji ZOI

Urbani mit koji već postoji oko čuvene Boni kaže i da je njen otac Čarli majku Eleanoru ostavio u bolnici da se porađa, dok je ostalu decu vozio na takmičenje u klizanju.

I upravo je Boni kao najmlađa mogla da se pohvali najvećim uspehom. Ne samo u svojoj porodici, već i u celoj američkoj reprezentaciji, pošto je u jednom momentu bila i najtrofejnija sportiskinja u istoriji Zimskih olimpijskih igara.

Ka neslućenim visinama Blerova je krenula iz skromne sredine. Na početku karijere porodica nije imala dovoljno sredstava da joj obezbedi pripreme u Evropi i takmičenja na međunarodnom nivou. Prijatelj njenog oca je čak organizovao dobrovoljno prikupljanje novca kako bi Boni učestvovala na Svetskom kupu 1982. i 1983. godine..

“Moj otac je video da od svega može da nastane nešto dobro pre nego što sam ja mogla i da naslutim. Bilo mi je tada 12 godina. Ja o Olimpijskim igrama nisam ni razmišljala sve dok nisam napunila 16”, priznala je u jednom intervjuu.

Glenn Cratty, Getty Images

Iako još nije razmišljala o učešću na najvećim takmičenjima, sa 15 godina je pokušala da se izbori za mesto u nacionalnom timu. I uspela je. Iz prve.

Već sa 19 snovi su počeli da se ostvaruju Blerovoj. Te 1984. godine debitovala je na Olimpijskim igrama.

Kada se pojavila u Sarajevu bila je skoro nepoznata. Takmičenje na 500 metara završila je kao osma. Ipak, bilo je jasno da mlada Amerikanka ima talenta i volje da ostvari ono što joj je otac predvideo.

Prvu pobedu zabeležila je 1986. Godine u Šamonu u Francuskoj. Već naredne je jurila svetski rekord, da bi 1989. godine prvi put postala i svetska šampionaka.

Ipak, mnogo važnije bilo je ono što je uradila na Olimpijskim igrama.

Otkako je debitovala na najvećoj planetarnoj smotri sportista, Blerova je marljivo radila u Milvokiju. Rešena da je vreme za korak napred i stepenik na pobedničkom postolju, puna samopouzdanja otišla je u Kalgari, gde su održane Igre 1988.

Ni manje ni više, u vremenu svetskog rekorda (39.19) osvojila je zlato na 500 metara, da bi na duplo dužoj distanci osvojila bronzu. Bila je svesna svog umeća na stazi, ali nije dozvoljavala da se to ikad primeti u razgovoru sa protivnicima. Skromna i pristupačna, to je bila nova svetska rekorderka.

U Albertvil je već otišla kao glavna kandidatkinja za titulu šampiona. Tamo je postala prva klizačica koja je odbranila olimpijsko zlato na 500 metara, ali se tu nije zaustavila. Uspeh je ponovila i na duplo dužoj distanci.

Već tada je Boni razmišljala o okončanju karijere. Imala je puno pravo za to jer je tokom karijere osvojila sve što se osvojiti dalo. Njeno ime bilo je sigurno u istorijskim knjigama. Ipak, odlučila je da sreću kuša i Lilehameru, na Igrama koje su se održale samo dve godine posle Albertvila.

Očekivano odbranila je zlata na 500 i 1000 metara i potvrdila status jedinstvene klizačice u istoriji sporta. Nijedna pre nje nije osvajala zlata na tri Zimske olimpijske igre, nijedna pre nije učestvovala na četiri najveća i najprestižnija takmičenja, ali nijedna pre nije osvojila toliko medalja koliko i Boni.

„Stajati na podijumu, slušati himnu i znati da nikada više nećte imati taj osećaj… Bilo je emotivno, potpuno drugačije od svega što sam do tada doživela. Bilo je tužno. „Završila sam, završila sam i više nikada neću moći ovo da uradim“. Te misli su mi prolazile kroz glavu. Sve što mogu da vam kažem je da kada čujem nacionalnu himnu, čujem je drugačije od ostalih.“

Pre Olimpijskih igara 2002. u Solt Lejk Sitiju, Blejkova je bila jedan od nosilaca baklje, a dve godine kasnije ušla je u olimpijsku kuću slavnih Sjedinjenih Američkih Država.

Matthew Stockman/Getty Images

Iako je bila niska za jednu brzu klizačicu, njena tehnika bila je skoro pesprekorna. Sportsku karijeri je završila s pet zlatnih i jednom bronzanom olimpijskom medaljom.

“Pobediti ne znači uvek da ste prvi. Pobediti znači da ste bili bolji nego ikada ranije”, govorila je Bler, a to njeno “bolje” je obično značilo i postavljanje novog rekorda.

Bler je sada ponovou ‘magičnom krugu’. Ali nije Boni pod stare dane rešila da ponovo pomeri granice, već je kćerka Bler krenula majčinim stopama.

Uz podršku Boni i njenog supruga Dejva, takođe bivšeg klizača, Bler gradi karijeru.

“Pokušavam da se koncentrišem na ono što radim, ne šta drugi misle i očekuju. Svima je samo drago što mogu da vide kćerku Boni Bler u nečemu u čemu je ona bila toliko uspešna”, kazala je Krukšenkova.

Ako ostvari makar deo onog što je njena majka učinila, moći će da se smatra uspešnom.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!