Prvi tempo sa Jančom: Razglednica iz Lođa

Kuvanje 7. okt 202210:55 0 komentara
Manufaktura, Lođ
SK

Nisam bio preterano optimističan kada sam video da će reprezentacija Srbije na ovogodišnjem Svetskom prvenstvu najviše vremena provesti u poljskom Lođu, gledajući na to iz turističkog ugla. Više sam se radovao Holandiji, ali je treći po veličini grad u Poljskoj ostavio izuzetno pozitivan utisak na mene.

Prvi tempo sa Jančom

Lođ, odnosno Vuć kako ga Poljaci izgovaraju, nalazi se u centralnom delu države, udaljen od glavnog grada Varšave 120 km. Oko 670 hiljada ljudi živi u njemu, a mnogobrojniji su samo Varšava i Krakov. Status grada dobio je u 15. veku od strane kralja Vladislava Drugog, a 1793. anektiran je od strane Pruske. Nakon 14 godina, Lođ ulazi u sastav Napoleonove Francuske, da bi nakon Bečkog kongresa grad postao deo Ruskog carstva. Tek po završetku Prvog svetskog rata, Lođ se ponovo našao u sastavu Poljske.

Ovaj grad je poznat po svojoj tekstilnoj industriji, i lokalci ga često porede sa engleskim Mančesterom. Iako nemaju jake fudbalske klubove poputa Junajteda i Sitija, imaju zavidan fudbalski rivalitet koji su razvili Viđev i LKS Lođ. U ženskoj odbojci takođe imaju dva odlična kluba, Budovlani i pomenuti LKS.

No, vratimo se industriji. Glavna atrakcija grada je deo koji se naziva Manufaktura. Radi se o nekadašnjoj velikoj fabrici tekstila, koja je nakon rekonstrukcije 2006. godine dobila potpuno novu namenu. Tu se nalazi najveći gradski trg, na kojem se često održavaju razne manifestacije i koncerti. Najveći tržni centar u gradu je takođe u Manufakturi, a tu se nalaze još i Muzej umetnosti kao i Muzej tekstilne industrije. Blog nije blog ako se ne spomenu krofne, tako da sam u jednom od brojnih mesta za prodaju hrane u ovom kompleksu jeo sjajne krofne punjene karamelom po ceni od pet zlota ( malo više od jednog evra).

hrana, Lođ
SK

Kada smo već kod hrane, mnogobrojni kafići u centru grada imaju raznovrsnu ponudu. Od tradicionalnih poljskih jela, preko brze hrane koju možete naći svuda, naleteo sam na restorane gruzijske i vijetnamske kuhinje! Ipak, kada ste u Poljskoj logično je probati njihovu hranu i nisam se pokajao. Žurek je čorba kiselkastog ukusa sa barenim jajetom i kobasicama. Sjajna je, naročito ako imate sreće da naletite na restoran koji je služi u hlebu. Ja nisam bio te sreće. Pierogi je testenina punjena mesom, ukusno, naročito ako ide uz adekvatne dodatke. U Poljskoj je poput Nemačke, Češke i Slovačke popularno pojesti kobasicu i svinjsku kolenicu, ali sam to ovoga puta preskočio. Ponuda piva je naravno raznolika, Poljaci izuzetno vole ovo piće, a ja sam probao Žubr i Tyskie (bolje je pisati nazive u originalu, sigurno ne bih pravilno napisao na našem jeziku). Kao kad vas pitaju kakva je bila najgora rakija koju ste probali, a vaš odgovor bude dobra, tako je i sa ova dva piva, pogotovo meni koji nisam baš neki pivopija. Ali zato… Znate već čuvenu repliku iz filma “Kad porastem biću kengur”.

Mesto svih događanja u Lođu jeste Piotrkovska ulica, koja je duga malo više od pet kilometara, i spada u jednu od najdužih pešačkih ulica u Evropi. Doduše, voze se automobili kroz nju, i to frekventno, ali voli lokalno stanovništvo da se pohvali tim podatkom. Mnogo restorana, barova, prodavnica ( “Žabke” su na svakom koraku, ne možete da zaboravite da kupite nešto u gradu). U ovoj ulici nalazi se i kuća u kojoj je rođen Artur Rubinštajn, jedan od najvećih pijanista svih vremena. U njoj se nalazi i staza slavnih, kao i spomenik mišu Ušateku (ajde da kažemo poljski Miki Maus), koji je proslavio poljsku filmsku industriju. U jednoj od bočnih ulica nalazi se “Rozin pasaž” koja spada među najpoznatije turističke atrakcije grada. Naime, fasade obližnjih zgrada mozaički su oblepljene staklom. Umetnica Joana Rajkovska uradila je ovaj projekat u čast svoje kćerke Rozi, koja je bila teško bolesna. Ideja je da velika količina svetla koje se reflektuje kroz staklo obasjava mračno dvorište, tako da je simbolika poprilično jasna.

Lođ
SK

Na jednom kraju Piotrkovske ulice nalaze se već pomenuta Manufaktura, a odmah do nje kuća nekada najimućnijeg stanovnika Lođa Izraela Poznjanskog, koja je sada pretvorena u gradski muzej. Kuća se, naravno, naslanja na fabriku, koja je i bila izvor bogatsva pomenutog Poznjanskog. Bio je jevrejskog porekla i smatra se da je mauzolej u kojem su sahranjeni on i njegova žena Eleonora verovatno najveći na svetu kada su pripadnici tog naroda u pitanju.

Samo zdanje je monumentalno, renovirana fasada mami dah, a s obzirom na to da sam rešio da posetim i muzej, mogao sam da se uverim u velelepnost unutrašnjosti zgrade. Ne mogu reći, naravno, da je na nivou Šenbruna ili Versaja, ali je svakako i gospodin Izrael uživao u raskošnom životu. Pored sačuvanih originalnih stvari, unutar muzeja nalazi se i deo posvećen Rubinštajnu, kao i samom gradu Lođu. Inače, čelnici muzeja su 2010. godine okupili sve poznate naslednike Izraela Poznjanskog, koji sada žive po celom svetu, u Brazilu, Australiji, Danskoj, Francuskoj, a mnogi od njih do tada nisu znali ko je bio njihov predak i koliko je bogatsvo svojevremeno posedovao.

Artur Rubinštajn
SK

Lođ se diči i filmskom industrijom i glumačkom akademijom koja je najpriznatija u Poljskoj, u Lođu se nalazi najveća šuma u Evropi koja se pripada gradskoj oblasti. U njoj su botanička bašta, zoološki vrt, a u neposrednoj blizini su stadion LSK Lođa i Atlas Arena u kojoj reprezentacija Srbije igra mečeve druge faze. Pobedom protiv Dominikanske Republike odbojkašice su obezbedile i matematički četvrtfinale, što znači da se selimo u Gljivice, a onda smo na korak od povratka u Holandiju i borbe za medalju.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!