Navijačko Svetsko prvenstvo

Darko 16. jun 20182:00 > 2:09
SK/Darko Plavšić

Moskva je kroz istoriju ostala nedostižna za mnoge osvajače. A onda su leta 2018. Južnoamerikanci bučno ušetali na Crveni trg. A još nikoga nisu ni pobedili.

Goal Bonanza – sponzor mundijalskih dnevnika

Nekima od njih je važno, nekima manje, neki su došli na dve nedelje, neki na mesec dana, ali svi pevaju kao jedan i u okolini Kremlja stvaraju fudbalski festival. Na Main Stageu su Argentinci, na repertoaru su pesme iz Mesijevog ciklusa. Naravno, ne propuštaju da pomenu i Brazilce.

Na Crveni trg sam došao oko 17.30 i otišao posle utakmice Španija – Portugal. Oni su sve vreme bili tu, u istom broju, na istom mestu, sa istom energijom. Ipak, nisu Argentinci jedini. Kažu da je u Rusiju stiglo oko 60.000 Peruanaca. I u petak ih je u Moskvi bilo na svakom koraku, iako već u subotu igraju protiv Danske u 630 kilometara udaljenom Saransku. Kad su protiv Novog Zelanda davali golove za plasman na Mundijal, seizmološki zavod je zabeležio zemljotrese u Limi, tako da za njih ne predstavlja problem da pređu pola sveta u velikom broju da bi bodrili nacionalni tim. Onda se glavni grad republike Mordovije može smatrati i kao komšiluk.

SK/Darko Plavšić

Meksikanci u nedelju na Lužnjikiju igraju protiv Nemačke. Kolega Bole i ja naleteli smo na Oskara i Serhija. Nemaju mnogo vere u svoj nacionalni tim, posebnu u duelu sa Neemcima. Srbija bi potencijalno mogla da igra sa Meksikom u osmini finala, ali niko od nas se nije usudio da priča o tome. Pošto i Orlovi igraju u nedelju, pao je dogovor da se tog dana u 11 uveče nađemo kod spomenika generalu Žukovu i da piće plaćaju oni čija je reprezentacija pobedila. Teško je reći da li će to piće zaista biti popijeno.

Kolumbijci su odeveni kao Indijanci pevali i pozirali za FIFA TV. Navijača iz Evrope gotovo i da nema na Crvenom trgu. Seli smo u obližnji pab da pogledamoduel Maroka i Irana. E tu je već bilo Evropljana, pre svih Šveđana i Islanđana. Oni fudbal nisu ni gledali, ali su zato poprilično pili.

Crveni trg i ugostiteljski objekti u blizini otkrili su jedan fenomen. Svetsko prvenstvo je daleko od striktno fudbalskog događaja. Kad ga gledate putem televizije, onda je to samo fudbal, ali na licu mesta navijače zanima samo njihova reprezentacija. Može eventualno da se baci pogled koji je rezultat na aktuelnim utakmicama, ali alkoholni derivati su apsolutni prioritet, kao i isticanje sebe u obeležjima nacionalnog tima. Još ako je tu neka kamera, utoliko bolje.

Početak utakmice Španija – Portugal gledali smo u društvu dvojice Nemaca, Morica i Marka. Njemu je bilo zanimljivo što se ja zovem Darko. Bio je pijaniji od svog prijatelja. Međutim, prijatelj je bio naporniji. Terao me je da mu objašnjavam kako se koja pogana reč kaže na srpskom, a onda je ponavljao. Tako je pabom u jednom trenutku odzvanjalo „sr..e“. Pa se onda pravo niotkuda pojavilo pitanje kad će Srbija u Evropsku uniju. A na TV-u se odvija jedna od najboljjih utakmica u poslednjih 20 godina na Mundijalu. Ništa to njega nije zanimalo. Sumnjičav je po pitanju igre nemačke reprezentacije, jer smatra da atmosfera u ekipi nije dobra posle situacija sa igračima turskog porekla.

U tom trenutku je prišao jedan od brojnih Šveđana. Ispostaviće se da se zove Sebastijan. On je tek bio pijan. Kad smo mu rekli da smo iz Srbije, ispalio je: „Aaaa, Lazar Marković“! Ovo baš nisam očekivao. Pokazao mi je istetoviran grb Liverpula na podlaktici kako bi pojasnio.

Onda sam mu pomenuo Milana Jovanovića. „Da, da i on je odlično igrao kod nas“. Ponudili smo mu da sedne, previše je popio. Odbio je, ali rekao da se vidimo u četvrtfinalu i da ćemo izgubiti. Konstatovao je i da ne voli Zlatana Ibrahimovića zbog njegovog stava i da navijače Švedske generalno nervira takvo ponašanje, kao i da je Henrik Larson apsolutno omiljeni igrač nacionalnog tima svih vremena. Na pitanje šta je pio, odgovorio je tekilu, i to sa Meksikancima. 

Pomislih da su u sombreru prošvercovali poneku flašu iz dedinog podruma, ali zapravo su atraktivno odevene konobarice služile votku i tekilu lokalnih proizvođača. To su one situacije kad ti uzmu mnogo novca jer eto, kako da odbiješ nasmejanu Ruskinju koja ti nudi votku. Ja sam se držao piva, sve dok mi konobar nije rekao da bih na sledeće mogao da čekam celih pola sata jer je gužva na točilici. „Neka, daj mi Pepsi“.

Spencer Platt/Getty Images

Inače, nije baš surova skupoća u gradu, jer u pabu u blizini Crvenog trga pivo može da se popije za 3,5 evra. Nije sad kao na akciji u hipermarketu, ali igra se Svetsko prvenstvo u jednom od najskupljih gradova sveta, 3,5 evra je statistička greška. 

Šveđani na tekili su znali glasno da zapevaju, ali i da proslave treći gol Ronalda za izjednačenje protiv Španije. Moj drug Nenad je napravio lepu paralelu. Duel Španije i Portugala je stvarno podsetio na okršaje Golden Stejta i Klivlenda. Ovoga puta je „Lebron“ uzeo loptu i postigao gol, ne davši da se poojavi neki Džej Ar Smit, ali bilo je momenata i tokom ove utakmice kad se videla ogromna razlika u kvalitetu izmežu Ronalda i njegovih saigrača, koja je uticala i na raspoloženje zvezde Real Madrida.

Španci su imali nekoliko akcija kao Voriorsi, zaludeli bi portugalski vezni red, ali ako neko zna koliko može Ronaldo, onda su to momci iz Crvene furije. Otkaz Lopetegiju ne mora nužno da znači problem za njih, jer je ekipa iskusna i dobro se poznaje, svi su izašli iz ozbiljnih sistema igre i to se vidi. Još kad pored aut linije ugledaju blago lice Fernanda Jera, prepuno razumevanja za igače koje vodi, i njima je lakše da pokažu šta znaju. A znaju sve. Za mene je Španija, posle Brazila, drugi favorit za osvajanje titule.

Zbog veličine Rusije kao zemlje, utakmice u Moskvi su za gledaoce najzanimljivije i ulaznice za te duele su najteže za nabavljanje. I naravno, na ceni su utakmice Brazila i Argentine, zbog velikih zvezda koje će igrati na njima. Moraću u subotu da odem do Atkricje arene, da proverim da li će Argentinci zaista da je pretvore u Bombonjeru. A i Islanđani će opet ono svoje, pa će svakako biti zanimljivo.

Pozdrav iz Moskve!