Marate, ti li si?

Darko 30. jun 201814:28 > 14:28
SK

Kraj prve faze Svetskog prvenstva označio je i manju gužvu na ulicama u okolini Crvenog trga. Južnoamerikanci su neverovatnI, i dalje je njih najviše. Fascinantno je da se i dalje mogu uočiti Peruanci, koji su ispali sa turnira pre nekih nedelju dana.

Asus – sponzor mundijalskih dnevnika

Ipak, kad već pređete pola sveta i stignete do Rusije, onda je valjda i logično da izvučete najviše moguće od takvog putovanja.

U navijačkoj ulici seli smo da nešto pojedemo, a pored nas je bio dobro raspoloženi Argentinac. Stolicu je upotrebio kao improvizovanu tezgu i prodavao je dres Argentine. Cena – 40 evra. Za to ga uglavnom niko nije ni pitao, ali insistiranje na činjenici da je dres original verovatno najbolje objašnjava da zapravo nije. Cvija je iskoristio priliku da se našali sa njim: „Daću ti jedan hrvatski dres, ali ti meni moraš tri argentinska, za svaku loptu u Kabaljerovoj mreži u Novgorodu“. Trebalo mu je vremena da shvati, ali je na kraju priznao da je šala bila dobra. Pojedini prolaznici su prilazili da se raspitaju za cenu, ali ona im nije bila razumna. Rezultati, a posebno igre Argentine, devalvirali su vrednost dresa.

Slobodno popodne iskoristili smo za obilazak Parka pobede i muzeja u okviru njega. Pobeda je bila velika pa je i muzej isti takav. Muzika unutra stvara ambijent kao da će svakog trenutka neko pripucati ili vas bombardovati. Postoje prostorije u kojima su verno prikazane najvažnije bitke na teritoriji Rusije. Gotovo da možete da osetite svu jezu opsade Lenjingrada ili tenkovsku moć kod Kurska. Za kraj je ostavljen porušeni Berlin. Kao da ste ušli u vremeplov. U drugom delu parka su tenkovi, avioni i ostala oprema korišćena u Drugom svetskom ratu. Impozantno i zastrašujuće iskustvo istovremeno.

SK

Sa prijateljima koji su ostali posle utakmice Srbija – Brazil iskoristio sam priliku da vidim kako Moskva funkcioniše u noćnim časovima. Ulica Malaja Bronaja ispunjena je kafićima, podjednako je velika gužva i unutra i ispred i atmosfera je kao na nekom morskom šetalištu. U blizini je i jezerce oko koga se ljudi takođe okupljaju, piju i zabavljaju se. Cene u kafićima su prilično nepopularne, ne postoji ništa ispod osam evra. Ruskinje se trude da budu u punom sjaju, nekima uspeva, nekima ne, u zavisnosti od stila. Kao i u svim ulicama ove vrste na svetu, veliki je broj skupocenih automobila koji kruže. Maserati, Lamburgini i ostalo. Vozači se uglavnom ni ne vide unutra, pa ne znam u čemu je onda poenta. U četvrtak uveče prijatelji su se družili sa Dejanom Rambom Petkovićem, koji radi za pojedine brazilske medije. Poznat je kao čovek uvek raspoložen za dobru zabavu. I sinoć se mogao čuti srpski jezik i to na nekoliko mesta. U jednom trenutku pored nas je prošla grupa od nekih pet momaka. Delovali su kao da je ulica u njihovom vlasništvu. Prepoznao sam jednog od njih. Bio je to Marat Safin, nekad prvi teniser sveta. Nosio je kačket naopačke, uz nezaobilazan lanac oko vrata. Nisam stigao da se slikam sa njim, jer je sa družinom samo projurio ka svom odredištu.

Popio sam najskuplje plaćeno piće u svom životu i krenuo kući. Za većinu je noć tek počinjala, meni je i ovo bilo dovoljno. Na ulicama Moskve je i u pola dva ujutro ogroman broj ljudi i vozila pa i put do kuće je potrajao skoro koliko i u dnevnoj varijanti.