3 dana puta za 3 boda Srbije

Ruža 18. jun 201813:58 > 13:58
Stu Forster Getty Images Sport

Provešću vas kroz Svetsko prvenstvo vozom, luksuznom verzijom, ali i "idemo na Karaulu" varijantom, da bismo dokazali koliko je ruska podrška Srbiji na ovom šampionatu zaista velika i zbog čega smo za izjave naših igrača čekali skoro dva sata posle utakmice.

Iz Moskve piše: Ruža Ilić

Blog „Moskovska Ruža“ se tako zove jer, kao što i sam naslov kaže, sve vreme mog boravka u Rusiji, smeštena sam u Moskvi. To znači da za utakmice naše reprezentacije moram da putujem u Samaru i Kalinjingrad, a kasnije možda i u Sankt Peterburg, s obzirom na to kako nam je (dobro) krenulo.

Svi ste čuli za besplatne vozove na osnovu navijačkih FUN ID-eva i akreditacija za nas koji radimo, ali taj sistem nije baš tako sjajan. Broj mesta je ograničen, potrebno je rezervisati dosta ranije i termini uglavnom nisu povoljni ako vam je bitno kada ćete stići na lokaciju i kada se vraćate.

Zbog svega navedenog, morala sam da kupim voznu kartu koja će mi omogućiti da posle utakmice Argentina – Island i gledanja Mesija iz prvog reda, krenem za Samaru kako bih na vreme stigla da pratim (i bodrim naravno) Orlove. E, tada je avantura već krenula…

Voz sam rezervisala na engleskom, ali kartu i sve detalje svog puta dobila na ruskom, tako da nisam imala ideju šta me čeka. Čekao me je luksuz u kupeu, koji mi je pružio uslove bolje nego što ih imam u hostelu u Moskvi gde boravim (a koji su vrlo pristojni, da me ne shvatite pogrešno), služili su me hranom koju sam mogla da biram na svaka dva sata, tu je bio i televizor, novine, mogućnost da punim telefon, koristim internet…

Ruža Ilić

U posebnim odeljcima mog sedišta koji se pretvara u krevet nalazili su se peškiri, papuče, četkica za zube, sve što čoveku treba za putovanje noću.

Fini Rus sa kojim sam delila kupe potom mi je rekao da je voz kojim se vraćam pravi luksuz, pa sam se zapitala, ako ovo nije luksuz, šta je, jer za nas koji dolazimo iz Srbije najveći luksuz predstavljaju spavaća kola u vozu do Bara?

Međutim, fini Rus i nije tako fin, on se jako lepo našalio sa mnom, pošto voz kojim se vraćam i odakle vam pišem ovaj tekst izgleda kao da sam krenula na Karaulu, ali o tome ćemo nešto kasnije.

„Srbija – Rusija, braća zauvek“

U mom prvom javljanju iz Rusije pisala sam o tome koliko poštovanje uživam zato što sam iz Srbije i koliko nas Rusi zaista vole. Jučerašnja utakmica protiv Kostarike samo je to potvrdila. Pre same utakmice, kad god bih naišla na nekog navijača sa srpskim obeležjem, mislila sam da je u pitanju neko iz Srbije ili dijaspore, ali sve sami Rusi.

Na Samara Areni bio je prisutan veliki broj naših navijača, ali oni koji su i u prenosu mogli da se čuju kako pevaju „Serbija, Serbija“ bili su domaći navijači.

Čitav jedan voz (isti onaj što ide za Karaulu kojim se vraćam) navijača moskovskog Spartaka došao je da navija za reprezentaciju Srbije, a o tome kakvu su navijačku uvertiru napravili pre samog početka, pogledajte na sledećem video snimku unutar stadiona:

Atmosfera u reprezentaciji nikad bolja.

Dolazak u Samaru mi je omogućio da se sretnem sa velikim brojem naših novinara koji prate reprezentaciju, a koji su smešteni u Svetlogorsku, bazi našeg tima. Zanimalo me je da li nešto propuštam boravkom u Moskvi, ali sam shvatila da товарищ Плавшич i ja mnogo više posla i zanimljivih događaja imamo u Moskvi jer je atmosfera u timu Srbije odlična, mirna, svi se slažu, svesni su zašto su ovde i koga predstavljaju.

To se moglo videti i na utakmici, u njihovom odnosu prema zadatku, želji za pobedom uprkos velikom pritisku koji su doneli sa sobom zbog prethodnih nastupa naše reprezentacije na svetskim prvenstvima. Mi novinari smo utakmicu posmatrali malo iz profesionalnog, a mnogo više iz navijačkog ugla jer u trenutku kada je Kolarov u stilu „Siniša Mihajlović“ pogodio između Navasa i stative, skočili smo svi i radovali se zajedno sa većinom pristunih na stadionu.

Posle utakmice nije nam baš bilo tako lepo jer smo za izjave naše reprezentacije čekali skoro dva sata, ali sve je bilo jasno kada je izašao Dušan Tadić i objasnio da su zbog Baneta Ivanovića, kog su zadržali na doping kontroli, oni ostali da gledaju Nemačka – Meksiko u svlačionici..

Zbog pobede im nismo zamerili, ali i zbog toga što sledeće dve utakmice igraju u večernjem terminu, pa neće imati šta da gledaju.

Ruža Ilić

Povratak u Moskvu

Na voznu stanicu išla sam šatl prevozom sa volonterima i navijačima Kostarike koji su na pitanje Rusa zašto navijaju za Meksiko i žele toliko da znaju rezultat odgovorili kratko i jasno: „Iz istog razloga iz kog vi navijate za Srbiju“.

Vrlo uzbuđeno sam potrčala ka svom vagonu potom, ne bih li videla kakav me to luksuz zapravo čeka, a sačekao me je voz koji putuje noć i dan (do Samare sam prvobitno stigla za jednu noć), gde vagon delim sa još dvadeset ljudi, gde ja ovako mala ne mogu da se popnem na svoj krevet, pa mi je ljubazni Rus uz osmeh ustupio svoje mesto, a on se popeo na viseći krevet.

Ruža Ilić

Ne žalim se na uslove jer biti na Svetskom prvenstvu je svojevrsna privilegija, a primati čestitke za pobedu kada nekom kažem da sam iz Srbije – poseban ponos. Tada ni pun kupe nije loš, naprotiv.