Ivica Kostelić za SK: Nije zlato mera sreće

Francis Bompard/Agence Zoom/Getty Images

Osvojio je četiri olimpijska srebra, pa bi neko možda pomislio da za nečim žali. Naprotiv, kaže da je premašio svoja očekivanja na Zimskim olimpijskim igrama, za koje ističe da su mu bile apsolutni prioritet tokom cele karijere.

Olimpijske igre su uvek izvlačile nešto posebno iz Ivice Kostelića, ali ne samo njega, već i kompletne njegove porodice. U prilog tome ide činjenica da je sa potpuno istrošenim kolenom na svojim oproštajnim Igrama stigao do medalje. Uz sve njegove uspehe, tu su i svi Janičini koji je čine najuspešnijom skijašicom u istoriji najvećeg planetarnog sportskog takmičenja.

Kostelić se u intervjuu za Sport Klub osvrnuo na svoje kompletno olimpijsko iskustvo, Janičine medalje, ali i novu ulogu koju je dobio po završetku svoje skijaške karijere. Koliko je povezan sa svojom sestrom pokazuje i to što je na dva pitanja dao gotovo identične odgovore kao ona. Ali, krenimo redom…

Janica je već kao 16-godišnjakinja debitovala na Zimskim olimpijskim igrama u Naganu, a Ivica je svoju priliku dočekao četiri godine kasnije u Solt Lejk Sitiju. Od tada je još tri puta učestvovao na Igrama, a samo debitantsko učešće završio je bez osvojene medalje.

Na svoja učešća na Zimskim olimpijskim igrama gledam sa velikim zadovoljstvom. Nama su u porodici Olimpijske igre uvek predstavljale neki prioritet i mislim da se to ogledalo na kraju i u našim rezultatima“, započeo je Ivica intervju za Sport Klub.

Doug Pensinger/Getty Images

Zbog činjenice da je osvojio ne jedno, već četiri srebra, neko bi očekivao da postoji nešto za čim proslavljeni hrvatski skijaš žali što se tiče Olimpijskih igara. Ali, njegov odgovor ukazuje upravo suprotno.

Ne mogu da kažem da za nečim žalim. Jasno je da se posle četiri srebra samo od sebe nameće pitanje o žalu za zlatom, međutim, ja to ne gledam na taj način. Prošao sam jedan specifičan put koji me je naučio da čovek mora da bude zadovoljan onim što je ostvario, posebno ako je dao sve od sebe da to učini. Naravno, ja sam za poprilično malo vremena ’promašio’ ta zlata, ali nije zlato mera sreće, tačnije kako je to dobro rekao jedan moj prijatelj – onaj ko nije srećan bez zlata, neće biti srećan ni sa zlatom“, otkriva Kostelić.

U Solt Lejk Sitiju, Kostelić je učestvovao samo u tehničkim disciplinama i najbolji rezultat bilo mi je deveto mesto u veleslalomu. Bile su to Igre na kojima je Janica ispisala nove stranice istorije osvojivši tri zlata i jedno srebro, što nijednoj drugoj skijašici nije pošlo za rukom.

Clive Brunskill/Getty Images

Najviše se sećam Janičinih medalja, to je za nas sve u porodici bio čaroban trenutak, bili su to posebni dani. Janica je jednostavno kovala istoriju sporta i jako nam je bilo drago što smo mogli da budemo deo toga“, rekao je Kostelić, a potom se osvrnuo i na svoj debi na Igrama, „U Solt Lejk sam stigao sa ambicijama za medalju u slalomu, međutim, na putu do tog odličja sam promašio kapiju malo pre cilja i to me je teško pogodilo. Iz te perspektive nisam mogao da znam da li ću ikada više biti u prilici da se borim za olimpijsku medalju, pa sam bio nesrećan zbog toga“.

U godinama koje su sledile postao je specijalista za kombinaciju, a u toj disciplini je osvojio i svoju prvu medalju – srebro u Torinu 2006. godine. Na pitanje da li može da se priseti te trke i osećaja koji je imao kada se našao na pobedničkom postolju, Kostelić je odgovorio:

To je bila jedna od najdužih trka ikada viđenih jer se vozila klasična kombinacija, dakle spust i cela slalomska trka. Ta trka je bila specifična po tome da iako je bila dugačka pauza između spusta i slaloma, trajala je praktično ceo dan, i bilo je teško zadržati koncentraciju na stazi. Naravno, ja sam uvek Olimpijskim igrama pridavao veliku pažnju i isto tako u Torinu sam dao sve od sebe da osvojim tu medalju kada već imam priliku. Za mene je osvajanje te medalje bilo veliko olakšanje, nekakvo ispunjenje sna koje je došlo posle serije povreda i svega. Bio sam jako emotivan u tom trenutku“.

Alexander Hassenstein/Bongarts/Getty Images

Na Igrama u Vankuveru 2010. godine osvojio je srebra u slalomu i kombinaciju. Mnogi ljubitelji skijanja i te kako pamte njegovu borbu sa Bodijem u Milerom u kombinaciji, to je bila jedna od onih trka koje se pamte.

Tata je postavljao slalomsku trku i tu sam definitivno imao dobru šansu, međutim, malo mi je falilo. Za Bodija je to bila jedna od medalja koje su mu nedostajale jer on pre toga nije bio olimpijski pobednik, a i bio je težak protivnik u tom trenutku. Za razliku od Torina, u Vankuver sam stigao kao kandidat za medalju, jedan od favorita. Nije lako nastupati na Olimpijskim igrama kao favorit, često se dešava da oni ne pobeđuju. Ipak sam uspeo da osvojim tu medalju, bio sam jako srećan jer sam na drugim Olimpijskim igrama zaredom to učinio“, naglasio je Kostelić.

Godinu dana posle Vankuvera Kostelić je ostvario najveći uspeh svoje karijere osvojivši veliki Kristalni globus. Od tada je zbog povreda bio u postepenom padu, a u Sočiju 2014. godine bile su njegove poslednje Igre. Osvojio je još jedno srebro u kombinaciji, a ispostavilo se da mu je to bilo i poslednje odličje u karijeri. Tada je pokazao da su ga mnogi prerano otpisali, a on je odskijao još jednu sjajnu trku za kraj.

Alexander Hassenstein/Bongarts/Getty Images

Mislim da sam znao da je tu kraj mojim učešćima na Olimpijskim igrama, posebno kad sam se otiskivao sa starta sebi sam rekao da je to poslednja prilika. Nažalost, stanje kolena se pogoršavalo iz sezone u sezonu, šta god smo probali nije moglo da zaustavi taj trend. Iako je postojala mogućnost da nastupim na narednim Olimpijskim igrama, nisam imao nikakve iluzije o tome u kakvom stanju bi bilo moje koleno za četiri godine i da verovatno neću moći da se borim za medalju. U Soči sam već došao sa izuzetno lošim kolenom i za mene osvajanje te medalje bilo ogromno naprezanje. Mislim da je to bila od svih tih medalja najteže osvojena jer nisam bio u užem krugu kandidata za odličja i upravo zbog problema sa povredama, stanja kolena, nisam bio 100 odsto spreman“, otkriva Kostelić.

S obzirom na to da je rekao da posle Solt Lejk Sitija nije bio siguran da li će ikada više biti u prilici da osvoji olimpijsku medalju, a da je karijeru završio sa četiri, može se reći da nije ni zamišljao takve uspehe.

Svakako sam premašio svoja očekivanja. Čovek koji osvoji jednu olimpijsku medalju u životu uspeo je u svom poslu ako je sportista“, ističe Kostelić.

Francis Bompard/Agence Zoom/Getty Images

U Solt Lejk Sitiju i Torinu, Janica i on su se zajedno takmičili, a na pitanje da li mu je bilo teže da skija svoje trke ili gleda njene rekao je:

Kada je čovek koncentrisan sam na sebe onda je lakše, mislim da je mnogo teže gledati nekoga drugog, kada apsolutno nemaš nikakvu kontrolu nad događajima. Zbog toga sam ja uvek bio izuzetno nervozan kada bih gledao Janicu“.

Janica je sa četiri zlata i dva srebra najuspešnija skijašica svih vremena na Zimskim olimpijskim igrama. U intervjuu za Sport Klub rekla je da se nada da će je neko u bliskoj budućnosti nadmašiti, a njen brat kaže da je uprkos sjajnim izdanjima uvek teško postići ono što ljudi od vas očekuju.

Mikaela Šifrin sada skija fantastično, videćemo da li ona može to da učini u bliskoj budućnosti. Ali, opet se vraćam na ono što sam već rekao – na Olimpijskim igrama često ne pobeđuju favoriti. I to je očita činjenica, na primer, sa Marselom Hiršerom, koji je jedan od najboljih skijaša u istoriji, a još nije osvojio olimpijsko zlato. Olimpijske igre su specifične što se toga tiče i koliko god da ste dobri u Svetskom kupu, na njima postoje ono pravilo da je to jedan dan i svakome može da se dogodi da bude u izvrsnoj formi ili da ima loš dan. Naravno, tu su očekivanja javnosti i okruženja kojima sportista treba da se odupre da bi postigao svoj cilj i nije lako. S te strane su Olimpijske igre takođe zahtevno takmičenje“, naglašava legenda hrvatskog skijanja.

Al Bello/Getty Images

Ivica isto kao Janica kaže da sve ima svoje vreme i da mu neće biti neobično što neće biti nijednog Kostelića na stazi na Zimskim olimpijskim igrama prvi put posle 20 godina. Ipak, njih dvoje će biti u Pjongčangu, isto kao i njihov otac Ante, svi u različitim ulogama.

Nisam trener, ja sam samo savetnik, u stručnom timu sam. Jako je zanimljivo, to što sam pored staze i pomažem mladim momcima. Posebno mi je zadovoljstvo kada vidim da oni reaguju na te sugestije i da ih uzimaju u obzir, kao i do ta imam dobar odnos sa njima. Radujem se kad vidim da upravo na onim delovima staze na kojima sam sugerisao da urade nešto, oni to i učine. Shvatam da sve to ima smisla, za mene to predstavlja zadovoljstvo i na neki način nastavak moje priče“, otkriva Ivica.

Posle njegovog povlačenja, Hrvatska je ostala bez najbolje šanse za medalju na Igrama. Kostelić kaže da je realno da hrvatski skijaši mogu da se nadaju plasmanu među prvih 15, a da im je za nešto više potrebno da ih i sreća pogleda.

Hrvatski tim treba da ide u Pjongčang sa realnim ciljevima. Za Zubčića je teško reći, on vredi za prvih 15 veleslalomaša. Jedino u nekakvom scenariju, kada bi se zvezde posložile, on bi mogao da se uključi u borbu za vrh. Ostali momci moraju da budu zadovoljni ako uspeju da osvoje bodove za Svetski kup, koji se na Olimpijskim igrama dele za prvih 15. To bi bio realan cilj za njih“, kaže Kostelić.

Clive Rose/Getty Images

Poslednjih godina, od Janičinog i njegovog povlačenja, kao i Tine Maze, iz celog regiona se jedino Ilka Štuhec izborila za mesto u samom svetskom vrhu. Kostelić vrlo dobro zna šta je potrebno da bi skijaši iz regiona mogli da pariraju Austrijancima, Švajcarcima, Amerikancima i drugim bogatim nacijama.

Generalno, ljudi koji oskudevaju snegom i novcem moraju da se presele na sneg, neću da kažem da treba da se presele u brda, ali da provedu značajan deo godine u planinama i na snegu. Takođe, da ozbiljno rade jer je stvaranje skijaša jedan dugotrajan i neizvestan proces koji zahteva dugogodišnji rad. To je nešto u šta se ljudi najčešće ne žele upuštati jer niko ne garantuje da ćeš uspeti, čak i ukoliko posvetiš ceo život tome. Ali, ako smo mi uspeli da budemo bolji od velikih nacija, to može svako. Samo, naravno, treba biti ozbiljan, dobro raditi i provoditi mnogo vremena na snegu“, naglašava hrvatski skijaš i nadovezuje se pričom o tome koji skijaši bi mogli da naprave bum u narednim godinama, „Stvarno se nadam da su naši momci Kolega i Rodić dovoljno dobri da bi se jednog dana probili ka vrhu. Da li će oni jednog dana postati pobednici ili ne, to ne mogu da kažem, naravno da im želim to. Realno, ako su osvajali medalje na Svetskom juniorskom prvenstvu, a Rodić je bio svetski šampion, mislim da tim putem mogu da nastave i dalje. Moguće je da će daleko dogurati“.

Kosteliću je ovo prva sezona od početka njegove karijere da se ne takmiči, pa je za kraj otkrio kako sada ona za njega izgleda.

Pratim hrvatske skijaše na Svetskom kupu, bio sam i na na nekoliko trka sa skijašicama. Recimo da na preko 80 odsto Svetskog kupa učestvujem u trkama i takođe se radujem Zimskim olimpijskim igrama“, rekao je Ivica Kostelić u intervjuu za Sport Klub.