Rafin “srpski“ biftek, Godine vrana i druženje u pekari

Privatna arhiva

U Melburnu sam, a nemam džet-leg. Neobičan i prijatan osećaj da sam dan pred turnir u stanju da odspavam više od pet sati. Valjalo mi je to u nedelju jer je dan bio prilično sadržajan, zagrevanje pred ono pravo – mečeve na Australijan openu.

Privatna arhiva

Dao sam sebi oduška u subotu, kupao se na plaži Sent Kilda – voda je bila ledena posle nekoliko malo hladnijih dana, ali ne mari, sama činjenica da si na moru u januaru nekako čini da se osećaš moćno. A i kad krene turnir, znam da vremena neću imati. Bio sam solo i, iako sam po prirodi druželjubiv tip, prijalo mi je malo da budem sâm sa svojim mislima, uz lokalno pivo (pivo jedno, malo) i knjigu – čitam trenutno “Godine vrana“ Siniše Kovačevića i već sam nekoliko puta zasuzio do polovine, izvrstan roman. I nisam nosio telefon, pa nema fotki odatle.

Povezano

U povratku sam onako u papučama i šortsu za kupanje udario šetnju od sat vremena duž reke Jare, u suprotnom smeru od tenisa. I to je super u Melburnu, niko me nije odmerio ispod oka iako sam bio neadekvatno obučen. Subota predveče, razni ulični izvođači, “besplatni stres test“ kod nekih Azijata, neki tip preobučen u lika iz crtaća na gajdama, a okolo kafići koji će se pretvoriti u klubove i u njima mladi i stari koji će napornu radnu nedelju sada da “naplate“. A plaćaće i oni – kad nije “happy hour“, pivo ispod 10 dolara teško da ćete naći.

Već se osećam kao starosedelac – malo zato što se kod teta Živane osećam kao kod kuće, već četvrtu godinu sam smešten kod nje, a malo i zato što sam upoznao grad i tačno znam koliko mi dokle treba. U početku svojih putovanja po Slemovima uvek sam osećao tenziju, kao da su vanredne okolnosti uvek i trošio sam se bespotrebno na emotivnom planu, a sada se trudim da se ponašam kao da sam u svom gradu – pomaže mi i psihički, a pomaže i da budem svež za posao.

sport klub

Posla je u nedelju bilo, Kec i Vuk su se pridužili, oni jadni izmučeni džet-legom, ali i tako u punom radnom kapacitetu – jedino što i možeš da radiš jeste da guraš kroz to. Okupili smo se u “Nedovoj pekari“, drži je Beograđanin Neša Radojičić i bio je toliko ljubazan da nam dozvoli da tu radimo intervju sa Lajovićem, Đereom i Krajinovićem.

Pekara je ogromna, kao kafić, Ned nas je počastio domaćinski, uz simpatičnog konobara Makedonca kojem je žena Srpkinja. Baš su nas pazili, kao svoje, a posao smo uradili kako treba – momci igraju već u ponedeljak, žreb uglavnom nije bio naklonjen, ali i Duci i Laslo i Filip imaju visoke ambicije za 2020. godinu (na sajtu naravno, a i na našem You Tube kanalu).

A potom smo svratili do restorana “Mediterraneo“ koji takođe drži naš čovek – Miodrag Popović Pupi. Bili smo već siti, ali hajde odbij čoveka koji nas je takođe raširenih ruku dočekao. Nije bilo šanse, pa smo posle doručka ubrzo i ručali – meso je prvoklasno, nije ni čudo što tu svraćaju brojni sportisti iz bivše Jugoslavije, ali i šire. Čak je i Rafael Nadal jednom pojeo biftek, i to onaj od 650 grama, kaže nam Pupi da se mučio u sledećem meču, a da je on navijao za Rafu. Da ne ispadne biftek kriv.

Tu je i tim Srbije slavio pobedu na ATP kupu, još mnogo interesantnih priča ispričao nam je Pupi, snimili smo ga, čitaćete i gledati nekog od narednih dana, kada malo “uspori“ tenis. Takvi smo vam mi novinari, uvek mora u šteku nešto da se ima.

Uputili smo se potom na terene, Đoković je imao zakazanu konferenciju za 15.30. “Uh, to je mnogo pitanja u jednom“, nasmejao se Novak posle “rafala“ jednog od stranih kolega. Bio je opušten i lepo raspoložen rekavši između ostalog da je zbog ATP kupa prilagodio režim treninga u nedelji pred Australijan open – njegovim rečima, nije toliko stisnuo gas, već je više vremena posvetio oporavku posle fizički i mentalno iscrpljujućih deset dana u Brizbejnu i Sidneju.

U pres-sobi je zatišje pred buru, obično prolećemo jedni pored drugih u ranoj fazi turnira, a sada sam imao vremena da zastanem i da razmenim koju i sa kolegama sa kojima nisam tako često u kontaktu. Dobio sam savet da obavezno odem na turnir u Rim, ispričao se sa devojkom zaduženom za akreditacije koja je uverena da će ATP kup dugo trajati (“ove sezone je prošlo fantastično u svakom smislu“), video svog druga Karela iz Češke kojem je super što mu je hokej sada u dnevnom terminu, pa uvek ima uključeno i to uz svoj posao – a posla ima, Čeha i Čehinja je dosta u tenisu. Sad za divno čudo nema muškaraca, biće ih uskoro, ali zato devet žena u glavnom žrebu.

Privodim kraju ovaj nulti dan, znam da nas u ponedeljak čeka harmonika – Laslo kreće u 11 ujutru, a Novak je poslednji meč dana, znači da nam pre ponoći sigurno nema izlaska iz kompleksa, verovatno i kasnije.

Ali takve dane najviše volim – neka igre počnu!

Saša (@ozmo_sasa)