U pabu sa Sem Stosur gledali smo Nadala i Švarcmana

Skener 5. sep 20199:22 > 9:31
Elsa / Staff

Otvorili ste oči, dohvatili se telefona kao što to svako jutro činite kada se probudite (ko ne čini, izvinjavam se) i videli ste da je Rafael Nadal pobedio Dijega Švarcmana u tri seta.

Ništa neočekivano, još ako uhvatite da je bilo 6:4, 7:5, 6:2 može samo da vam se nasmeje brk koliki ste teniski znalac jer biste sličan rezultat verovatno prognozirali i da vas je neko pre spavanja pitao. Međutim, u tom naizgled običnom rezultatu na semaforu krije se mnogo toga neobičnog što je viđeno na terenu.

Dijego Švarcman visok je 170 cm, i to je velikodušno, u modernom tenisu rekli bi da su mu šanse male da uspe, ali on se ne obazire na to. Kada je u ritmu, divno je gledati kako srcem reketa hvata lopte u penjanju, kako trči i bori se do krajnjih granica. Servis mu nikada ne može biti oružje, ali to njegove uspehe čini još impresivnijim.

Povezano

Ekipa srpskih novinara polako i sigurno se okupljala, bili smo u punom sastavu, mnogi sa koferom punih uspomena još iz prošle decenije, ali sa tim dragim ljudima i moj kratki staž od tri US opena delovao je kao višegodišnje zajedničko pregalaštvo i drugovanje. I zato, kada je pao dogovor da se dvoboj Nadala i Švarcmana pogleda u jednom pabu u 40. ulici na Menhetnu, zaista je bilo nemoguće odbiti.

Teško žabu u vodu navući, rekli biste, i verovatno bili u pravu – opremljeni lokalnim pivom, čipsom iz obližnje radnje (“idite kupite tu pored, nemamo klopu“, rekoše za šankom) i dvama velikim ekranima, spremni smo dočekali meč.

“Eto, džaba si kukao, odraće ga“, sustizali su me komentari dok je Nadal rutinski vodio sa 4:0. “Ne budite neozbiljni, sada kreće totalna osveta Pekea“, odgovaram uz aluziju na jednu od kultnih replika iz “Munja“.

Naravno da nisam mislio da Švarcman zaista ima odgovor, pogotovo ne u prvom setu, ali upravo to se desilo. Ušao je u teren, napadima bekhendom u forhend, nešto slično Đokovićevoj taktici, počeo je da buši oklop Nadala, a Rafaelov forhend jednostavno nije delovao kako treba. Odjednom, 4:4, plus dve brejk lopte za 5:4 – na obe je Dijego imao solidne šanse dok ga je legendarni Manu Đinobili gledao iz lože, ali nije ih iskoristio.

Nadal je odahnuo, napravio brejk za vođstvo u setovima, a meč je bio toliko uzbudljiv da su se priče prekidale u pola i da smo sa desne strane jedva primetili jedno društvo kako seda. U tom malom društvu bila je i Samanta Stosur, osvajačica US opena iz 2011. godine, kako je samo tada zbrisala sa terena Serenu Vilijams. Poručila je pivo i bila u lepom raspoloženju povremeno bacajući pogled na TV.

Chris Hyde Getty Images Sport

Poveo je Rafa sa 5:1 i nikome ni na kraj pameti nije bilo da Dijego u sebi ima još jedan sličan povratak. Međutim, ni u jednom trenutku pažnja nam nije potpuno odlutala od ekrana, mada je bilo i kontroverznih tema, žučnih rasprava, a i dugo se nismo videli, pa smo bili željni priče. I bam, 5:5, ali isti scenario, Nadal nekako uspeva da prelomi i da povede sa 2-0.

Masiraju mu levu ruku, jasno je zašto mu forhend ne liči na udarac koji je možda za rivale i najstrašniji među svim udarcima svih najboljih tenisera. Ali vodi s 2-0, publika izlazi sa stadiona, a to nažalost nije ništa novo – pa prošle godine je bilo slično za najbolji meč turnira između Nadala i Tima.

Sem Stosur sa društvom pije pivo, i mi pijemo pivo, pa smo rešili da je upitamo za zajedničku fotografiju. Srdačno je pristala, a ja sam joj rekao kako sam baš nedavno prepričavao njenu genijalnu foru. Naslov u jednim australijskim novinama glasio je “Stosur on a roll“, što u prenesenom smislu znači da je u seriji pobeda, a Stosur se fotkala sa glavom na zemički (roll je zemička). “Ah, ali to je staro“, smejala se. “Old, but gold“, odgovorio sam.

#related-news_0

Bilo je jasno da je Nadal prelomio meč, otišla je Stosur sa ekipom, ne pre što smo jedni drugima poručili po turu, a onda smo i mi krenuli njenim stopama.

Beretini, pa Medvedev ili Dimitrov… Ako je za prve dve titule na US openu (2010, 2013) Nadal morao da igra tenis života na betonu kako bi došao do trofeja, to svakako da nije bio slučaj 2017, niti je sada – mnogo je puta Rafa patio zbog povreda, 2012. i 2014. u Njujorku nije ni igrao, ali sada je na putu da profitira zbog lošeg stanja Đokovića i Federera, koje je izgleda skupo koštalo vimbldonsko finale…

Drugi put u karijeri Nadal igra barem polufinale na sva četiri Slema u godini, to je Federeru za rukom pošlo pet puta (2005-2009) i Đokoviću četiri puta (2011-2013, 2015), a zaista neverovatno zvuči podatak da bi u nedelju Rafa mogao četvrti put da osvoji US open u ovoj deceniji, dok Rodžer od 2008. nije slavio u Njujorku.

Posle je Španac rekao da fizički jeste i da će biti sasvim u redu i može se zaključiti da ništa ne krije kada se pogleda način na koji je to saopštio. U tom slučaju, teško će ga iko zaustaviti na putu ka broju 19.

P. S. Tek sada shvatam da su fotke sa Sem u aparatu mogu dobrog prijatelja Nikole Olića, pa ću ih okačiti u nekim od sledećih crtica.