Osaka: Ok je da niste Ok i da pričate o tome

WTA 8. jul 202117:11 2 komentara
Elsa/Getty Images

Naomi Osaka u centru pažnje je bila prvih dana Rolan Garosa. Odbila je da dođe na konferenciju za medije, kao razlog je navela da brine za svoje mentalno zdravlje.

Za nju je tim činom Rolan Garos završen. Nema je ni na Vimbldonu, ali igraće u Tokiju na Olimpijskim igrama.

Za prvo obraćanje javnosti nakon svega što se dešavalo prethodnih nedelja, Osaka je izabrala da napiše tekst za magazin Tajm.

„Život je putovanje.

U poslednjim nedeljama moje putovanje krenulo je neočekivanom stazom, ali ona me je naučila mnogo čemu i pomogla mi da ojačam. Naučila sam nekoliko ključnih lekcija.

Prva lekcija: ne možete svima ugoditi. Svet je i sada podeljen kao što je to bilo uvek koliko pamtim za svoje 23 godine. Stvari koje su toliko očigledne kao što je nošenje maske za lice ili klečanje u znak podrške borbi protiv rasizma nešto su što se strastveno osporava. Vau. Kada sam rekla da moram da preskočim konferencije za medije na Rolan Garosu kako bih se pobrinula za svoje mentalno zdravlje trebalo je da znam šta će se dogoditi.

Druga lekcija je verovatno bila i važnija. Postalo mi je jasno da bukvalno svi ili imaju sami neke probleme sa mentalnim zdravljem ili poznaju nekoga ko ih ima. Broj poruka koje sam dobila od toliko različitih ljudi to potvrđuje. Mislim da možemo univerzalno da se složimo da je svaka osoba na svetu podložna emocijama i osećanjima.

Povezano

Možda su moji postupci zbunili neke jer se radilo o malo drugačijim problemima. U mojoj glavi se sve preklopilo i zbog toga sam govorila o svemu uopšteno, ali hajde da raščlanimo sve zbog ovog razgovora.

Prvi problem su mediji. Ali, zapravo se nije nikada radilo o medijima, više je u pitanju taj tradicionalni koncept konferencije za medije. Ponoviću još jednom – volim medije, ne volim konferencije za medije.

Uvek sam uživala u sjajnoj vezi koju imam sa medijima i sa novinarima sa kojima sam imala brojne zanimljive jedan na jedan intervjue. Sem onih najvećih zvezda koje su tu veoma dugo (poput Novaka, Rodžera, Rafe, Serene) procenila sam da sam posvetila više vremena medijima nego brojni drugi igrači tokom godina.

Uvek se trudim da iskreno odgovorim iz srca. Nikada nisam prošla neku vrstu obuke za razgovor sa medijima tako da svi znaju da ono što vide to je to. Onako kako ja to vidim, poštovanje između sportista i medija trebalo bi da bude recipročno.

Po mom mišljenju (i naglasila bih da je to samo moje mišljenje, a ne mišljenje svih na turu), koncept pres konferencija je zastareo i potrebna mu je promena. Verujem da možemo da ga učinimo boljim, interesantnijim i da svi zajedno u njemu više uživamo. Da bude malo manje subjektivno, uz više interakcije.

Čini mi se da se većina teniskih novinara sa time ne slaže. Čini mi se da je za većinu njih tradicionalna konferencija za medije svetinja u koju ne sme da se dira. Jedan od njihovih glavnih strahova je da bi moj postupak mogao da stvori neki presedan, ali koliko ja znam nikada niko u tenisu ranije nije preskočio konferenciju za medije. Moja namera nikada nije bila da pokažem neki revolt već da kritički pogledam na taj deo posla i da se zapitam da li možemo bolje.

Objavila sam da želim da preskočim pres konferencije na Rolan Garosu jer na taj način želim da zaštitim svoje mentalno zdravlje i stojim iza toga. Sportisti su ljudska bića. Tenis je naša profesija i jasno je da imamo i obaveze i van terena koje su sa njim povezane. Ali zaista ne mogu da zamislim da bi u bilo kojoj drugoj profesiji jedan takav detalj (a za sedam godina sam propustila samo jednu konferenciju) bio toliko preispitivan.

Možda bi trebalo sportistima da damo pravo da ponekad zarad svog mentalnog zdravlja izbegnu ‘skener’ medija bez oštrih kitika i kazni.

U bilo kojoj drugoj profesiji bi vam bilo oprošteno ako povremeno uzmete jedan dan za sebe ako to ne prelazi u naviku. Ne biste morali da javno iznosite najintimnije stvari svom poslodavcu, postojale bi mere u odseku za ljudske resurse koje bi vas zaštitile do nekih granica privatnosti.

Konkretno, u mom slučaju osećala sam veliku količinu pritiska da javno iznesem sve simptome koje imam jer mi novinari i organizatori turnira jednostavno nisu verovali. Ne želim da se to još nekome dogodi i želela bih da nađemo način da zaštitimo sportiste, posebno one osetljive. Takođe, ne želim u javnosti da objašnjavam svoju ličnu medicinsku istoriju i situaciju nikada više. Zato molim medije da poštuju određenu granicu privatnosti i da ponekad pokažu empatiju kada se sretnemo sledeći put.

Za svakoga od nas naiđe period kada se nosimo sa nečim o čemu javnost ništa ne zna. Svi ljudi na svetu nekada prolaze kroz teške periode. Imam brojne predloge za ljude koji vode tenis, ali prvi i najvažniji je da se igračima dozvoli određeni mali broj dana tokom godine kada će moći da dobiju ‘poštedu’, kada ćete moći da zaobiđete obaveze na konferencijama a da ne objašnjavate svoje privatne razloge. Mislim da bi to naš sport dovelo u ravan sa ostatkom civilizacije.

Na kraju, želela bih da se zahvalim svima onima koji su me podržavali. Previše ih je da bih ih sve pojedinačno pomenula, ali počeću sa svojom porodicom i prijateljima koji su bili sjajni. Nema ništa važnije od tih veza. Takođe, želim da se zahvalim ljudima iz javnog života koji su mi dali podršku, koji su me ohrabrili.

Miše Obama, Majkl Felps, Stef Kari, Novak Đoković, Megan Merkel su samo neki od njih. Dalje, večno sam zahvalna svim mojim partnerima. Iako nisam iznenađena jer pažljivo za saradnju biram ljude koji su empatični i progresivni ipak sam izuzetno zahvalna.

Nakon što sam u proteklim nedeljama napunila baterije i provela vreme sa ljudima koje volim imala sam vremena da razmislim o svemu ali i da razmišljam o onome što dolazi. Veoma sam uzbuđena zbog Tokija, Olimpijske igre su posebne same po sebi, ali prilika da igram pred navijačima u Japanu je za mene ostvarenje sna. Nadam se da ću ih učiniti ponosnima.

Verovali ili ne inače sam veoma otvorena osoba i ne plaši me da budem u centru pažnje. Uvek teram sebe da govorim ono što smatram da je ispravno, ali to često može da vas košta mnogo. Ne osećam se prijatno u ulozi portparola svih sportista koji imaju probleme sa mentalnim zdravljem, i za mene je to novo i nemam sve odgovore. Nadam se da ljudi razumeju da je OK da niste OK i da govorite o tome. Postoje ljudi koji mogu da vam pomognu i obično na kraju svakog tunela postoji svetlo.

Majkl Felps mi je rekao da mi je to što rekla da imam problem možda spaslo život. Ako je to tako, onda je vredelo“, napisala je Osaka.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare