
Novak Đoković mentalno je jedan od najjačih sportista u istoriji. Ako postoji jedna, verovatno i jedina vrsta pritiska s kojom ne može da se izbori, to su olimpijske igre. Uz briljantnog Aleksandera Zvereva i nervozu koja je bila upadljivija no inače, Đoković je treći put izgubio olimpijsko polufinale – 1:6, 6:3, 6:1.
„Olimpijske igre nose pritisak, očekivanja i emocije koji se razlikuju od ostalih turnira, ja to vrlo dobro znam, jer sam iskusio to u prošlosti. Probaću da tretiram Igre kao ostale turnire kako bih ostao usredsređen na cilj“.
To je Novak izjavio pred polazak u Tokio, citirao sam ga u najavnom tekstu, a evo i sada. U onim situacijama u kojima je inače toliko hladnokrvan, Đoković jednostavno to nije kada juri olimpijsko zlato. Stalo mu je na drugačiji način, i to se oseća i vidi.
Koliko god Zverev igrao izvrsno, a jeste, ne bi mogao da osvoji deset od poslednjih jedanaest gemova da je Novak bio samo malo smireniji: koliko je samo puta u karijeri Đoković izdržao olujne nalete suparnika od 15-20 minuta, samo da bi dočekao i iskoristio svoju priliku.

Meč se kao nožem može podeliti na dva dela. U prvom je Novak bio taj koji je osvajao najvažnije poene, čitao servise Zvereva i pogotovo napade Nemca posle dobrih servisa.
Pasingom je Đoković osvojio dva izuzetno važna poena. Jedan za prvi brejk u prvom setu, a drugi za dve vezane brejk lopte u petom gemu trećeg seta. Realizovao je drugu nakon što je forhend volej Zvereva završio u mreži, a Nemac je loptu poslao daleko na tribine i zaradio opomenu. To je onaj trenutak kada se prvi deo meča završio, i kada smo Đokovića mogli da zamislimo u finalu, iako je još bilo daleko od gotovog.
U tih set i po, Novak je pronalazio servise kada je bilo potrebno, počev od spasene brejk lopte u prvom gemu i do nekoliko komplikovanih situacija u dugim gemovima.
Poen koji je sve promenio bio je prvi poen šestog gema drugog seta. Zverev, već isfrustriran, šalje dubok ritern na odličan slajs servis Novaka, a onda pravi bekhend viner brzinom 148 km/č.
I sledeći poen Nemac je odigrao hazarderski i došao do 0-30, a onda je Novak pokušao servis-volej i izgubio poen. Zastanimo na trenutak tu. Igra na mreži donela je Đokoviću mnogo toga dobrog na Vimbldonu, pa i servis volej sa djus strane.
Razmišljajući pre meča, nadao sam se da nećemo prečesto viđati Novaka na mreži, jer je Zverev izvrstan u defanzivi i kontri, uprkos svojoj visini od 198 cm. Ali to jeste bio rezonski potez, iznenađenje, i volej koji je dobio mogao je da prođe, verovatno i bi da je bio smireniji.
Ali na 0-40, videli smo prvi znak Novakove panike. Ponovo izlazi na mrežu posle servisa, sada sa prednost strane, što vrlo retko radi – brejk.

Zverev jeste zaigrao znatno bolje, ali ono što je bilo još uočljivije, jeste da Novak nije svoj na važnim poenima. Još jedan izlazak na mrežu posle ne toliko dubokog napada, u prvom poenu gema u kojem je Zverev napravio drugi brejk u drugom setu, bolno je podsetio na završnice mečeva s Endijem Marijem u Londonu 2012. i Huanom Martinom del Potrom u Rio de Žaneiru 2016.
Iskopao je sebi Đoković još dublju rupu posle nekontrolisanog forhenda na brejk lopti, a pomoći servisa nije ni bilo. Ipak, daleko od toga da je tu bio kraj.
U Đokovićevoj karijeri nebrojeno se puta dešavalo sledeće: kada je protivnik u takvom naletu, Novak uspe da otvori vrata za povratak, a onda i da prođe kroz njih.

Skinuo je nekoliko linija Đoković u narednom gemu, baš kao i Zverev kada se našao u skoro bezizlaznoj situaciji, ali nije stvar doterao do kraja. Od četiri brejk lopte, na dve je Novak imao skoro pa zicere forhendom, a pogotovo to važi za poen posle vrlo lošeg drop šota Zvereva. Oba puta napao je premlako i dao šansu Zverevu da osvoji poen. Ovaj je to i učinio, i tu se meč definitivno prelomio.
U tom trenutku, rezultat na semaforu bio je komplikovan, ali ne i nemoguć za preokret, pogotovo uzevši to što je amplituda Zvereva velika – od 100 do 0 može lako, ali Đoković sada nije bio u stanju da ga na to natera. Potpuno je izgubio strpljenje i nerve, u takvom stanju ni servis nije mogao da proradi, a slobodni pad završen je sa izgubljenih deset od poslednjih jedanaest gemova u meču.
Zverev je izvanredan igrač i naivni su bili svi oni koji su Đokoviću unapred upisivali zlato. Njihova dva ovogodišnja meča, na ATP kupu i na Australijan poenu, takođe su bila izuzetno tesna, ali tu je Đoković u onom stanju uma koji mu je i doneo 20 grend slem titula. Na olimpijskim turnirima glava mu nije ista i mnogo lakše izgori u želji ili se unervozi i uspaniči.

Mnogi će jedan od uzroka poraza potražiti i u učešću u miksu, ali po mom skromnom mišljenju, to nije imalo uticaja: Đoković nije fizički izgubio ovaj meč, a i svi njegovi dueli bili su kratki i ne naročito naporni.
Za Novaka turnir u singlu još nije gotov, pošto će se sa Pablom Karenjom Bustom boriti za svoju drugu olimpijsku bronzu. Đoković je sigurno razočaran, a igrač profila Španca možda je i najnezgodniji kada strpljenje i koncentracija nisu na maksimumu.
Dana odmora nema, igra se u subotu već od 8.00 (15.00 po lokalnom), a videćemo može li Novak da donese Srbiji novu medalju. Iako su svi, počev od njega, žarko želeli zlato, svaka medalja za Srbiju više je nego dragocena.