Ostala je Sandra Perković bez medalje na Olimpijskim igrama u Tokiju i to je zamerila samo sebi. Ali, imala je šta da kaže još i pre finala u bacanju diska o uslovima na Igrama.
Jedna od najboljih diskašica našeg vremena, dvostruka olimpijska šampionka, dva puta najbolja na svetu i po jednom srebrna i bronzana, petostruka šampionka Evrope, imala je šta da kaže još pre početka takmičenja na Igrama u Tokiju.
Kvalifikacije su prošle bez problema, borba za medalju ostavila je Perkovićevu u suzama sa željom da se oproba i u Parizu za tri godine.
Ono što je prethodilo finalnom danu iznerviralo je Sandru Perković koja je svojom izjavom za zagrebačke Sportske novosti pokazala da ove Igre nisu kao svake druge i da svi na njima nemaju jednak status.
Žalila se Perkovićeva na uslove treniranja pred početak atletskih takmičenja i navela da na terenu za trening postoji samo jedan krug za kladivo i disk a više od 130 sportista koji bi na njemu da treniraju.
„Poslednji trening pred kvalifikacije sam počela u 9:30, još smo požurili da bismo došli što ranije. Bacala sam do 11:47, dakle dva sata i 17 minura. U tom vremenu sam uspela da bacim samo sedam hitaca, sa tim da sam bacala tri serije po dva hica i za sedmi sam se ugurala“, rekla je Perkovićeva i dodala da je upravo to razlog što je bacala tri serije u kvalifikacijama iako je normu bacila iz prve.
Ono što ju je još više iznerviralo, a sigurno nije samo ona primetila, je činjenica da nije svima sve isto:
„Da bi stvar bila još gora, svi ovde u Olimpijskom selu imamo zabranu kretanja, svako jutro testiranja na koronavirus i još 101 stvar, ali zato Amerikanci imaju svoj stadion na koji mogu da odlaze i do koga imaju službeni prevoz. Tako da lepo mogu da idu na treninge, da u miru bacaju kad god požele bez stresa i MOK im to dopušta. A koliko znam, u olimpijskom duhu je da smo svi smešteni u istom selu, da svi jedemo istu hranu, da se svi borimo na istom borilištu“, bila je ljuta Sandra.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare