Godina vaterpolo izazova u pripremi Pariza 24

Vaterpolo 1. jan 202217:18 0 komentara
Alexander Hassenstein/2021 Getty Images

Srpski vaterpolo ima čime da se ponosi kada su u pitanju rezultati u 2021. Pamtiće se olimpijsko zlato, omladinski svetski i juniorski evropski tron, brojna pojedinačna priznanja, kod devojaka osmo mesto na svetskom u Kuvajtu .

Godina će se pamtiti i po oproštaju braće Pijetlović, Filipovića, Prlainovića, Stefana Mitrovića i Aleksića od nacionalnog tima, igrača koji su zajedno od 2009. ispisali najlepše vaterpolo priče, a neki od njih i ranije.

Šta nam donosi 2022 ?

povezane vesti

Odgovor je lako pronaći – velike vaterpolo izazove. Zgusnut kalendar tražiće ogromne napore igrača i kada su u pitanju klubovi i reprezentacija. Na primer, reprezentativci Srbije će od septembra 2021. do septembra ove godine na domaćoj sceni odigrati oko 20 utakmica, u Regionalnoj ligi preko 10, Ligi šampiona, računajići F8 (Novi Beograd sigurno) 17, Radnički i Crvena zvezda 14, zatim u Svetskoj ligi ako se stigne do završnog turnira oko 10, Svetskom prvenstvu u Japanu i Evropskom šampionatu u Splitu još bar 15. Preko 70 mečeva ne računajući bar dva pripremna turnira. Veliki broj, možda najveći u istoriji vaterpolo sezona.

Srbija će u takvoj, prvoj postolimpijskoj godini ući sa sastavom u kojem će biti polovina novih igrača. Dejan Savić je nedavno objavio spisak za duel sa Hrvatskom 4.januara i tu valja tražiti imena momaka koja će se pridružiti već proverenim Mandiću, Jakšiću, Banetu Mitroviću…

Jeste problem sve to uigrati ali kako ista sudbina očekuje selektora Hrvatske Tucaka, Grčke Vlahosa, Španije Martina, utisak je da je Dejan Savić u prednosti. Njegova priprema za Pariz je počela mnogo, mnogo ranije.

Podsetimo se da je Svetskom kupu u Almatiju 2014. igrao sastav sa braćom Rašović, Subotićem, Ranđelovićem. Mandićem i drugom mladim igračima, da je Univerzijada 2017. bila u znaku takođe mladog tima u kojem su se pojavili Rističević, Dobožanov, Drašović, da je Svetsko prvenstvo u Gvandžuu prošlo bez najiskusnijih igrača, upravo onih koji su se oprostili u Tokiju sa izuzetkom golmana Mitrovića. Igranje mladih igrača na tim takmičenjima je velika prednost u odnosu na planove najvećih rivala koje tek očekuje takav posao.

U godini velikih izazova, Srbija će na najvećim takmičenjima igrati rasterećena, bez uobičajenog pritiska ali sa Parizom u glavi. Vaterpolisti sa svojim selektorom nikada neće reći da medalja nije cilj. Naprotiv, ambicije su uvek pobedničke, ali ono pravo treba da bude makar približno u 2023. i potpuno naravno u olimpijskoj godini.

Tada će se javno reći  da je cilj u Parizu treće uzastopno zlato. Treba im verovati i podržati i ako do tada ne bude željenih rezultata.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!