Deo navijača Crvene zvezde je na vaterpolo utakmici protiv Šapca pokazao šta misli o odluci čelnika voljenog kluba da nekada velikog igrača Mirka Vičevića postavi za prvog trenera.
Novom treneru je najveći minus što je Hrvat iz Kotora. Do utakmice sa Šapcem crveno-beli su već odigrali nekoliko utakmica u Beogradu sa novim trenerom i niko se nije bunio. Naprotiv ime Mirka Vičevića je bio znak da su crveno-beli rešili da u finišu sezone deluju što bolje.
Sve se zna, strasti su se smirile. Vičeviću sigurno nije bilo prijatno ali ni reč za javnost nije rekao.Sve je rešavao u dogovoru sa vođstvom kluba. Nastavio je da radi.
Vičeviću nije prvi put da bude u ovakvoj situaciji. U avgustu 1991. godine, u vreme raspada SFRJ Vičevići, Hrvati iz Kotora, su bili u situaciji da Mirko igra za splitski Jadran. Za sebe su uvek govorili da su Hrvati iz Crne Gore, da su lojalni državi u kojoj žive. To pitanje se nije ni postavljalo.
Tako je Mirko, posle razgovora sa porodicom u kojoj su veliki vaterpolo stručnjaci otac Pavle i stric Slobodan (tada pomoćnik selektora Stamenića) odlučio da igra za Jugoslaviju na Evropskom prvenstvu u Atini i potom bude jedan od najboljih igrača sastava koji je stigao do prvog zlata.
Ali kazna je stigla iz kluba u kojem je sa puno uspeha grao. Mirko je branio boje splitskog Jadrana i te godine je proslavio šampionsku titulu. Kada je obelodanio da će da igra za reprezentaciju iz Splta je stigla odmah ispisnica, saradnja je prekinuta.
Mirko Vičević je nastavio karijeru u Savoni. Naredne sezone je igrao sjajno A život po pravilu ume da režira priču. U finalu Kupa šampiona su se sastali njegova Savona i njegov bivši Jadran iz Splita. U Đenovi je Savona pobedila 12:10. Italijani su uspeli da se revanš ne odigra u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj.
Domaćin revanša 29. februara je bio Trst. Veliki broj navijača Jadrana, članovi Torcide su stilgi u grad a dojučerašnjeg ljubimca su na bazenu dočekali povici „Vičeviću Srbine“ i transparent „Mirko pazi metak“. Jadran je pobedio 11:8 odlučujućim golom Bezmalinovića 37 sekundi prekraja. Vičević je stoički izdržao salve uvreda, postigao dva gola i bio jedan od najboljih igrača u poraženom timu.
Nastavio je karijeru u Italiji, često igrao sa srpskim, hrvatskim i crnogorskim igračima. Za Jugoslaviju je još igrao, postigao je 13 golova na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine.
To je smao deo priče o velikoj karijeri momka koji je 1986. godine zamenio svetskog asa Milivoja Bebića i stigao do zlata u Madridu i to kao jedan od junaka velikog trijumfa u finalu.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare