Prlainović: Najdraža titula sa Zvezdom

Vaterpolo 31. maj 20229:30 1 komentar
imago/Aleksandar Djorovic via Guliver Image

Legendarni vaterpolista Đorđe Perišić je rekorder u najelitnijem klupskom takmičenju. Od sedam trofeja Partizana osvojio je šest i na listi najsupešnijih učesnika je broj jedan. Učinio je to u periodu od 1963. do 1975. kada su crno-beli bili neprikosnoveni u Evropi. Na sedmi naslov su čekali do 2011. kada je sastav koji je vodio Igor Milanović, u Rimu, bio ubedljiv protiv Pro Reka 11:7.

Tu 2011. će pamtiti i Andrija Prlainović. Titula sa Partizanom mu je bila prva od pet i jedini je igrač fajnal ejta u Beogradu, koji kao član Marselja može da stigne do šeste titule.

Povezane vesti

Partizan 2011, Pro Reko 2012, Crvena zvezda 2013, Pro Reko 2015, Solnok 2017. Za sedam godina pet naslova, uz dva MVP priznanja 2013. i 2017.

„Partizan 2011. je bio skup mlađih igrača. Igor Milanović je bio trener i igrali smo zaista sjajno. I ne sećam se da smo gubili neke utakmice. Kada se kasnije vidi koji su tu igrači bili, kakve su karijere napravili jasno je da je to bio i tada odličan sastav. Uz svetske prvake iz Rima, Sora, Rađena, Mitrovića, Duleta Pijetlovića, Aleksića i mene, bili su tu i Vujasinović, Hadžiteodoru, Korolija, Ćuk, stizali su Mandić, Dedović, Šaponjić… Zaista smo igrali vrhunski,“ priča Prlainović.

Naredne 2012. igralo se u Oradei. Rumunska banja je jedan od centara vaterpola u ovoj zemlji, ali ambijent skroman za svetkovinu najboljih evropskih sastava.

„Bio je to jak sastav, imali smo 11 stranaca i zaista ne znam da sam nekada igrao u jačem timu. U finalu smo dobili Primorje 11:8, bilo je malo nervoze u početku ali se pitanje pobednika nije postavljalo.“

Ako je 2011. bila plod sjajnog rada talentovane generacije, 2012. bila logična priča prejakog tima, onda Prlainović za treću svoju titulu, osvojenu sa Crvenom zvezdom 2013. kaže:

„Potpuno neplanska titula. Dogodilo se da smo Pijetlović i ja ostali bez kluba u Đenovi, da su slobodni bili Šefik, Rađen, Vapenski i svi smo došli u Crvenu zvezdu. Tu su nas čekali Avramović, Ivošević, zatim braća Rašović i Ranđelović koji su kasnije postali igrači velikih karijera. Ipak, niko nije pomišljao na trijumf. Međutim imali smo atmosferu, najbolju koju sam ikada imao. Bio sam kapiten, dao svoj maksimum da budemo zajedno do kraja. Rasli smo iz utakmice u utakmicu, izdržali i krizni period u klubu, odlučivši da ostanemo zajedno do kraja. Ostaće finale zapamćeno za sva vremena. Igrali smo protiv Juga, projektovanog da osvoji Ligu šampina i to prvi put van Dubrovnika. U sjajnoj atmosferi smo pobedili i ta epizoda ostaje u našim karijerima kao izuzetna i mislim da je to Savićev i moj najveći klupski uspeh.“

Dve godine kasnije Prlainović je sa Pro Rekom u Barseloni u finalu igrao ponovo protiv Primorja.

„Zanimljiva godina. Trener je bio Igor Milanović koji je doneo dosta promena u klub, promenio način razmišljanja, meni je pomagao savetima. Bili su tu Filipović i Pijetlović ali nam je prvi put u inostranom klubu trener bio naš čovek. Neobično ali se završilo kako treba. Napet meč, okrenuli smo na kraju i pobedili.“

Giorgio Scala/Deepbluemedia/Insidefoto via Guliver Image

Finalni turnir 2016. je bio u Budimpešti, Pro Reko se okliznuo, glatko izgubio šanse da se bori za titulu.

„Nisam bio zadovoljan sezonom, ni igrom ni mestom u sastavu. Kada sam se vraćao kući zvao me je Živko Gocić i pitao da li bih došao u Solnok koji želi da napadne Ligu šampiona. Kratko sam razmišljao. Svidele su mi se ambicije, uvek sam želeo da igram u Mađarskoj, zemlji koja voli i ceni vaterpoliste. Bila je to odlična sezona, igrao sam jako dobro. U finalu smo pobedili Jug pred više od deset hiljada navijača i to je bilo zaista neverovatno iskustvo. Pored Gocića bio je tu i Aleksić, zajedno smo bili jači.“

Pet evropskih klupskih titula velikana svetskog vaterpola. Rangira ih ovako:

„Najdraža je sa Zvezdom zbog atmosfere, borbenosti, motiva, zatim sa Partizanom zbog načina na koji smo osvojili, treća je recimo sa Solnokom i posle toga dve sa Pro Rekom.“

O dva MVP priznanja lakonski priča:

„Niko ne igra za to, prateća je nagrada. Ne znam šta bih rekao, možda da sam je dobijao kad nije trebalo, a nisam kada je trebalo. Najvažnije je da pravi ljubitelji vaterpola sve znaju.“

I na kraju, može li Marselj do prve titule, a Prlain do šeste.

„Teško je da se kaže ali idemo da igramo.“

imago/Aleksandar Djorovic
via Guliver Image

Finalni turnir Lige šampiona će biti odigran od 2. do 4. juna u Beogradu, a u četvrtfinalu se sastaju: Novi Beograd – Marselj, Jug – Ferencvaroš, Reko – Barseloneta, Breša – Hanover.

Prenose svih mečeva moći ćete da gledate na kanalima Sport Kluba.

Utakmice završnog turnira Lige šampiona možete pratiti na Sport Klubu uz SBB ili ukoliko još niste korisnik SBB usluga – putem EON aplikacije uz EON pakete van SBB mreže koji su dostupni preko bilo kog interneta u Srbiji. EON sport paket dostupan je za 799 dinara, bez ugovorne obaveze u narednih 30 dana. (PROMO)

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare